Danas.hr

U karlovački Gradski muzej pristigle su vijesti koje su mnogi priželjkivali. Sve je više dokaza da je u blizini Topuskog otkriveno iznimno vrijedno nalazište te da predmeti pronađeni u grobu princeze ukazuju na to da bi on mogao pripadati zasebnoj kulturi o kojoj postoje zapisi starih Rimljana.

Rezultati analize i restauracije sadržaja 13. groba s lokaliteta ilirskog naselja Turska kosa kod Topuskog, otkrivenog 2009. godine, senzacionalni su i sve je izvjesnije da je riječ o materijalnim dokazima postojanja 'kolapjanske kulture'. Podijelio je s medijima svoje uvjerenje arheolog Lazo Čučković nakon što je karlovačkom Gradskom muzeju stigla ekspertiza iz Mainza.

Grob je, podsjetimo, pronađen na lokalitetu uz ilirsko svetište, hram na otvorenom, gdje je u istraživanju pronađeno više od 600 glinenih idola koji dokazuju pretkršćansku praksu idolopoklonstva.

Stigla analiza

Iz Arheološkog instituta Rimsko-germanskog središnjeg muzeja iz Mainza u karlovački muzej stigao je paket s restauriranim sadržajem s tog nalazišta i analizom sadržaja, objavio je HRT.

'Analizom krune zuba posmrtnog ostatka potvrđeno je da je u grobu sahranjena žena, a njeno oglavlje je jedinstveno u svijetu jer ima dva od metalnih ukrasa pletena roga okićena jantarnim i staklenim perlama. U cijeloj je Europi malo oglavlja u obliku rogova, a ovako oblikovano ukrašavanje do sada uopće nije pronađeno', kaže Čučković.

Bogato okićena Blanka

'Odmah pri pronalasku groba, u kolovozu 2009. godine, zbog bogato pletenog metalnog oglavlja, ogrlica i ukrasa na nogama i rukama, pretpostavili smo da smo našli poglavaricu ili princezu iz starijeg željeznog doba i zato smo joj dali ime Blanka, po našoj princezi atletike', prisjeća se Čučković i ne skriva da mu je drago da prvotna očekivanja nisu bila pretjerana.

Grob s izuzetno vrijednim nalazom podržava raniju pretpostavku da se svetište nalazi uz naselje Kolapjana, tj. zasebne kulture o kojoj postoje zapisi starih Rimljana. Čučković je međutim oprezan i ističe da je još rano tvrditi da je lokalitet dokaz tomu jer još nije pronađeno dovoljno dokaza o običajima po kojima bi se način života u naselju mogao razlikovati od do sada istraženih Japoda u Lici i Segestjana u Panoniji. No, dodaje, specifični uresi iz groba snažno podupiru tu teoriju.

Za sada je neosporno, tvrdi Čučković, da je na Turskoj kosi uvjerljivo najveće svetište od naših krajeva pa sve do grčke Olimpije.