Danas.hr

Među one koje brine globalno zagrijavanje možete dodati i svemirske agencije i tvrtke za održavanje satelita.

Nova istraživanja pokazala su da dok nakupljanje ugljičnog dioksida zagrijava niže slojeve atmosfere, zapravo hladi termosferu, vanjski rub atmosfere, koji počinje na visini od oko 100 i prože se do visine od oko 500 kilometara.

Kao posljedica, termosfera postaje rjeđa, što povećava mogućnost da svemirsko smeće udari teleskop Hubble, Međunarodnu svemirsku stanicu i druge orbitalne letjelice.

CO₂ u nižoj atmosferi – troposferi – zadržava infracrveno zračenje Sunca. Sudaranjem molekule oslobađaju zračenje u obliku topline, što uzrokuje povećanje atmosferskih temperatura.

No, u termosferi se događa suprotno. Kad se sudare molekule ugljičnog dioksida, toplina se emitira u svemir, što termosferu čini hladnijom i rjeđom od drugih slojeva atmosfere.

Prezentacija Stana Solomona iz Nacionalnog centra za atmosferska istraživnja (NCAR), održana na godišnjem sastanku američke Geofizikalne unije, kvantificirala je učinke klimatskih promjena na termosferu.

Solomon i njegov suradnik Liying Qian proučili su satelitske podatke skupljene od NASA-e, američke vojske i privatnih satelitskih kompanija.

Pomoću klimatološkog modela otkrili su da će trenutne stope emisije ugljičnog dioksida do 2017. smanjiti gustoću termosfere za 3%. To je dobra vijest za satelite i svemirske letjelice, koje duže traju kad na njih djeluju slabije sile.

No, to istovremeno znači da će mrtvi sateliti i drugo svemirsko smeće duže ostati u termosferi, predstavljajući veću opasnost za dragocjenu opremu.

"To je veliki problem", rekao je Kent Tobiska, predsjednik i vodeći istraživač iz kalifornijske tvrtke Space Environment Technologies, koja NASA-i osigurava podatke za vremensku prognozu.

"Sjedinjene Države, Rusija, Kina, Indija i druge države koje se bave istraživanjem i komercijalizacijom svemira, moraju biti svjesne mogućih sudara sa svemirskim smećem", rekao je Tobiska.


Više:
The Thermosphere
Junk in Space