Djelomični fosil te životinje, Eocasea martini, koja je imala manje od 20 centimetara dužine, predstavlja "prvu poveznicu između mesoždera i biljoždera", objašnjava paleontolog Robert Reisz, profesor na Sveučilištu u Torontu, glavni autor tog otkrića objavljena u srijedu u američkom časopisu PLOS ONE.
Od kostura Eocasee pronađen je u Kanzasu samo dio lubanje, veći dio kralježnice, zdjelica i stražnja noga.
Ta životinja koja je živjela 80 milijuna godina prije pojave dinosaura, pripadala je skupini sinapsida koja uključuje prve kopnene biljoždere i velike grabežljivce, pretke modernih sisavaca.
Novi izvor hrane
Prije pojave biljoždera kopnene životinje, sve mesožderi, jele su se međusobno ili su se hranile insektima. Pojava biljoždera "bila je revolucija života na Zemlji jer je to značilo da su kralježnaci mogli imati izravni pristup velikim prehrambenih izvorima vegetacije", ističe Reisz.
Ti biljožderi koji su se namnožili i narasli postali su potom važan izvor hrane velikim grabežljivcima, dodaje on.
Tako je Eocasea počela proces koji je rezultirao sadašnjim kopnenim ekosustavom u kojem postoji veliki broj biljoždera koji osiguravaju prehrambeni doprinos sve manjem broju velikih grabežljivaca, navodi profesor Reisz.
Taj se fenomen potom dogodio odvojeno u ostalim skupinama životinja još najmanje pet puta, ističe on.
Koautor istraživanja bio je Joerg Froebisch, paleontolog Muzeja prirodnih znanosti i Sveučilišta Humboldt u Berlinu.
