Danas.hr

Imena Thomasa Edisona, Alexandera Grahama Bella, Alberta Einsteina i Nikole Tesle svima su dobro poznata. I ime Willisa Havilanda Carriera zaslužuje da bude svrstano uz imena legendarnih izumitelja.

Za ovih pasjih vrućina, upravo nam je izum Willisa Havilanda Carriera stalno u mislima. Naime, Carrier je 'otac hladnoga zraka', odnosno 'otac' modernog klima uređaja!

Willis Carrier je rođen 26. studenog 1875. godine u saveznoj državi New York, na farmi kraj malog mjesta Angola, blizu Niagara Fallsa i Buffala. Diplomirao je strojarstvo na Cornellu. Službeno je predao prve nacrte za svoj izum 17. srpnja 1902. godine, te dobio patent 1906. godine. Njegov izum bio je preteča modernog klima uređaja, bio prvi koji je u obzir uzeo četiri osnovne funkcije potrebne za uspješan uređaj za hlađenje zraka: kontrola temperature, kontrola vlage, kontrola cirkulacije zraka te čišćenje zraka.

Tražio rješenje za tiskaru u Brooklynu

No, Carrierov izum nije za cilj imao udobnost čovjeka. Naime, nakon što je diplomirao i magistrirao, Carrier se uposlio u Buffalo Forge Company, koja je proizvodila naprave za grijanje i kompresore. Tada 25-godišnjem Carrieru povjerili su rješenje problema jedne tiskare u Brooklynu u New Yorku, kojoj su se tiskarske boje razlijevale za vrućih i vlažnih ljetnih dana, piše Glas Amerike.

Jedne takve vruće i sparne večeri 1902., Carrieru je, dok je čekao vlak na željezničkoj postaji Pittsburgha i gledao kako se magla valja preko ruba perona, sinula ideja. Do dolaska vlaka već je u glavi imao rješenje problema kontrole temperature i vlage, spoznao je odnos temperature, vlage i rosišta. Sedamnaestog srpnja te godine, Carrier je finalizirao svoj dizajn za stabiliziranje vlage u zraku i zato se taj datum uzima kao početak air-conditioning razdoblja.

Tek nakon Drugog svjetskog rata krenuo boom klima

Njegov je izum, nazvan Apparatus for Treating Air, u biti bio hladnjak bez kučišta. Rashladno sredstvo u plinovitom stanju, amonijak, bilo je komprimirano u tekuće, prolazilo kroz isparivač, čime se topli zrak koji prolazi preko isparivača hladio, a rashladne su zavojnice smanjivale vlagu. Hladni se zrak u okolinu propuhavao ventilatorom. Osnovna je tehnologija manje-više ista i danas. Već 1922. godine, Carrier je uveo dva značajna poboljšanja – zamijenio je štetni amonijak drugim, sigurnijim rashlađivačem, te smanjio veličinu svojih rashladnih jedinica.

Upravo zbog veličine, ali i visoke cijene, Carrierov je izum svoju prvu primjenu našao isključivo u industriji. Godine 1928. Carrier je razvio i prvi rezidencijalni klima uređaj, Weathermaker (Tvorac vremena), ali masovna je proizvodnja morala pričekati da prođu godine teške gospodarske krize i Drugi svjetski rat. Prije nego što je postao od stvarne koristi prosječnom čovjeku, na usavršavanju uređaja radili su mnogi inženjeri, ali Carrieru pripada zasluga za određivanje osnovnih načela hlađenja i kontrole vlage zraka, kao i za razvoj opreme koja je današnje klima uređaje učinila mogućima.

Izum Willisa Carriera, koji je umro 1950. godine u 73. godini života, promijenio je svijet na načine koje on ne bi mogao niti zamisliti. U međuvremenu smo postali potpuno ovisni o klima uređajima. Zahvaljujući njima, povećana je produktivnost na radnom mjestu, ljudi sada mogu živjeti i raditi i u najtoplijim i najvlažnijim mjestima, od američkog Juga do Dubaija, Neil Armstrong i Buzz Aldrin mogli su šetati Mjesecom jer su bili zaštićeni rashladnim uređajima ugrađenima u odijela...
Bez 'klime' više ne možemo, no nažalost, cijena po okoliš je ogromna. Možda bismo zato svakog 17. srpnja na cijeli dan trebali isključiti klima uređaje, ma kako pseći bilo vruće, pa bi možda više cijenili ono što smo od Carriera dobili prije 110 godina.