Dobro naoružani krivolovci prikradaju se iz najsiromašnijih sela Mozambika u susjednu Južnoafričku Republiku. Tamo idu u lov na nosoroge. Novcem koji dobiju za jedan jedini rog mjesecima mogu prehranjivati svoje obitelji. Za smrt nosoroga spremni su riskirati život i slobodu u ilegalnom lovu.
Od 1990. do 2007. godine u Južnoafričkoj Republici godišnje je u krivolovu ubijeno 14 nosoroga. Prošle godine ustrijeljeno ih je pak preko 1.000, a ove će godine vjerojatno biti postavljen novi tragični rekord. Do sredine srpnja 2014. godine oko 558 životinja ubijeno je zbog rogova. Unatoč dugogodišnjim naporima za povećanje broja bijelih nosoroga (ceratotherium simum) i crnih nosoroga (diceros bicornis), njihov je opstanak ugrožen.
Rogovi kao lijek i kao statusni simbol
Iz Južnoafričke Republike potrebno je točno 48 sati da rogovi stignu u Aziju. U mnogim azijskim državama nosorogova i slonova kost su statusni simboli kojima novi tajkuni prezentiraju svijetu svoje bogatstvo. U Vijetnamu, u koji se uvozi najviše proizvoda od nosorogove kosti, pripadnici elite čak miješaju mljeveni prah rogova u piće. Ali on se koristi i kao medicinski čudotvorno sredstvo.
On je navodno dobar za skidanje temperature, kao sredstvo za čišćenje organizma i protiv grčeva. Mnogi čak vjeruju u njegovo čudesno djelovanje protiv raka unatoč protudokazima znanstvenika.
Za kilogram rogova na crnom tržištu se plaća preko 50.000 eura. Za usporedbu, kilogram zlata danas košta oko 31.000 eura.
Legalizirati lov da bi cijene pale?
Unatoč međunarodnom sporazumu protiv trgovine rogovima nosoroga, oni se sve više krijumčare. Pelham Jones, predsjednik Udruge privatnih posjednika nosoroga (PROA) u Južnoafričkoj Republici uvjeren je da bi legalizacija trgovine mogla smanjiti problem krivolova.
"Vjerujemo kako činjenica da je proizvod ilegalan dodatno pojačava njegovu draž", smatra Jones.
"Kada bi se rogove dobivalo zakonitim putem, ilegalna nabava, kao i cijena bi se smanjile."
Rogovi se čuvaju u bankama
Privatni posjednici poput Jonesa moraju registrirati svaki rog umrle životinje, pritom čak moraju predočiti DNA uzorke. Kako bi se spriječili napadi na vlasnike, rogovi se čuvaju u svojevrsnim bankama za rogove.
"Nitko se nikada ne hvali da ima rogove. Time bi doveo u opasnost čitavu obitelj", kaže Jones. Ali u tim "bankama", oni nikome ne koriste. Ne smiju se prodavati niti uništavati.
"S dobrom političkom strategijom i reguliranom prodajom mogli bi se čak ostvariti prihodi koji bi se mogli investirati u zaštitu životinja", smatra Jones.
http://www.dw.de/pohlepa-za-rogom-skupljim-od-zlata/a-17800245
