Zagrebački električni tramvaj (ZET), podružnica Zagrebačkog holdinga zadužena za javni prijevoz putnika u gradu Zagrebu, jednake bi poslovne rezultate ostvarivao kad bi karta za prijevoz u njihovim vozilima stajala samo jednu kunu!
Karta, da podsjetimo, nakon čak 50-postotnog poskupljenja proljetos, sada stoji 12 kuna. Za bilo koju dnevnu vožnju, unutar tzv. prve zone. Ostale su još skuplje. Podatak, koliko teško shvatljiv i nevjerojatan, toliko je lako dostupan na web stranicama Zagrebačkog holdinga i samog ZET-a. Dakle, ZET se na svojim stranicama hvali da godišnje u tramvajskom prometu preveze oko 204 milijuna putnika. U autobusnom prometu njih pak 94 milijuna. Znači, ukupno godišnje 298 milijuna putnika.
Cijena – čisti bezobrazluk
Financijski izvještaj Zagrebačkog holdinga za prošlu godinu, iako namjerno napravljen što netransparentnije, otkriva podatak da je Holding lani od prijevoza putnika uprihodio nešto malo više od 319 milijuna kuna. Kako je, među 18 tamo popisanih Holdingovih podružnica, ZET jedini koji se bavi ovom djelatnošću (a čak i da se time bavi i neka druga podružnica, njen udio u ukupnom prihodu ostvarenom od prijevoza putnika bio bi minoran u odnosu na ZET-ov), to znači da je ZET, ustvari, od prijevoza putnika ostvario 319 milijuna kuna. Lani, kad je karta stajala 8 kuna.
Izvan ZET-a, inače, nema osobe koja se neće složiti s tvrdnjom da je sadašnja cijena od 12 kuna, ili prošlogodišnja od 8, za vožnju od jedne ili dvije stanice tramvajem ili busom čisti i krajnji bezobrazluk.
Ono što gore navedene brojke pokazuju je da svaka, ali apsolutno svaka vožnja u gradu u ZET-ovim vozilima može stajati samo jednu kunu. I ona najkraća i ona najduža. I kad bi svaka takva vožnja bila plaćena tu jednu kunu – a stvarno sumnjamo da bi ikome bilo teško odvojiti kunu da bi prošao ma čak i razdaljinu između samo dviju tramvajskih ili autobusnih stanica – ZET bi ostvarivao otprilike jednaki prihod kao što ga je ostvario i lani kad je karta stajala osam kuna.
Čudna poslovna politika
Ne, naravno da ne tvrdimo da bi takav prihod bio dovoljan za normalno poslovanje ZET-a jer najveća Holdingova podružnica, s 4.400 zaposlenih, i dalje dobiva vrlo značajne subvencije od grada. No, brojke zorno pokazuju da je ZET-u stvarno svejedno stoji li karta osam kuna, pa uz to imaju hrpu švercera koji, jednostavno, misle da je suludo plaćati tu cijenu za prijevoz od 500 metara, ili da ta vožnja stoji kunu, koju bi sigurno svi platili, pa švercera, vjerojatno, uopće ne bi ni bilo.
Prihodi od vožnje putnika bili bi jednaki, a vrlo vjerojatno bi nižom cijenom, ustvari, zaradili i znatno više. No, ZET je uz nerazumnu cijenu vožnje ipak najpoznatiji po svojoj poslovnoj politici koja se vodi maksimom da građani postoje radi njih, a ne oni radi građana. I teško da možemo uskoro očekivati i neki razuman potez tamošnjeg menadžmenta.
Utjerivanje straha u kosti
Najnovija briljantna ideja kako putnicima vožnju učiniti što neugodnijim i što mučnijim iskustvom je i sačekuša na ulazima u autobuse na većim gradskim okretištima. Čini se da poskupljenje cijena karata nije donijelo planirane efekte – razumni građani su se vjerojatno više počeli služiti biciklima, možda čak i automobilima i jeftinijim taksijima – pa ZET i dalje namjerava provoditi taktiku utjerivanja straha u kosti onima koji se voze javnim gradskim prijevozom.
Kako je krenulo, ne bi više nikoga začudilo da od iduće godine dobijemo kontrolore koji bi marširali gradom i pod tko zna kakvom novom prijetnjom tjerali ljude da uđu u tramvaj i, naravno, za zadovoljstvo vožnje u zagušljivom i prenatrpanom vozilu plate još skuplju kartu.
