Raditi za sebe, stranu ili državu tvrtku?

Sjekira u medRaditi za sebe, stranu ili državu tvrtku?

Razmišljate o promjeni posla? Vuče vas avantura otvaranja vlastite tvrtke ili vam je dosta neizvjesnosti i htjeli biste u državni sektor? Pogledajte što o svojim poslovima kažu mlada privatnica, zaposlenica strane korpoacije i biokemičarka u državnoj bolnici.

Maja Halvaks-Geričić, osam godina radila je u korporativnim komunikacijama Zagrebačke banke, a sada je vlasnica turističke agencije Scrinium koja se specijalizirala za kontinentalni i kulturni turizam. Agencija ima samo jednog zaposlenog – Maju. Samo povremeno angažira povremene ili privremene radnike, najčešće studente.

Na pitanje business.hr-a je li požalila što u ovoj kriznoj godini, u kojoj je stradao i turizam, nije u nekom velikom sustavu ili javnoj upravi, Maja odgovara: "Zapravo ne. Istina je da bi mi bilo mnogo lakše biti dio velikog sustava, ali mislim da je ovakav put za mene najbolji. Jednostavno najbolje funkcioniram u samostalnim vodama.

Maja objašnjava kao privatnik obavljaš sve sam, ali da je prednost samostalnosti i mnogo brža provedba ideja te veća fleksibilnost. Dodaje da privatnik mora svladati niz dodatnih područja kojima se nije nikada htio baviti, posebno brojne zakone i propise, o kojima u velikoj tvrtki brine netko drugi.

"Negativna je strana i veća neizvjesnost u malom poduzetništvu, ali opet, to je dio osobnih preferencija. Usprkos svim problemima uživam u radu", kaže Maja i dodaje da je rješenje za probleme na domaćem tržištu pronašla u izlasku na međunarodnu scenu.

Ucjene i problemi s plaćom kod privatnika

Tatjana Rajković, tehnologinja u farmaceutskoj proizvodnji u Plivi, kaže da je glavna prednost rada u korporaciji veličine Plive, koja je k tome u stranom vlasništvu, upravo brzina rješavanja problema. Prema njenom kratkotrajnom iskustvu iz javnog sektora, problemi su se rješavali jako sporo. "Jednostavno nitko nije bio dovoljno motiviran za ubrzavanje postupaka", kaže Tatjana koja u Plivi radi pet godina.

Među prednostima koje navodi su i fiksno osmosatno radno vrijeme te poštivanje radničkih prava. Prekovremenih ima ako je takva potreba posla, ali se i plaćaju. Zadovoljna je količinom godišnjeg odmora i mogućnostima dodatnog usavršavanja koje joj se nude. Posebno je zadovoljna činjenicom da nema bullyinga ni sličnih problema sa šefovima, te da takvo ponašanje može prijaviti.

Na pitanje bi li prešla raditi u manju privatnu tvrtku, Tatjana odgovara: "Teško. U šest mjeseci rada kod privatnika doznala sam, a donekle i iskusila, za ucjene s plaćom, ukidanje beneficija, probleme s plaćama... Jednostavno, nema ničega zbog čega bih prešla u privatni sektor".

Ivana Ćelap, inženjerka medicinske biokemije, zaposlena je u laboratoriju zagrebačke vinogradske bolnice. Kaže da su plusevi državne službe dobra edukacija, što je jako važno za njen posao. Ne vjeruje da bi imala toliku mogućnost edukacije da radi u nekom privatnom laboratoriju.

Dodatni su plusevi kaže jasno radno vrijeme, bez prekovremenih sati, osim ako to baš "posao ne zahtijeva". Dodaje da je veliki plus i poštivanje radničkih prava, što nije uvijek slučaj u privatnom sektoru.

"Zasad ne razmišljam o privatnom sektoru", mislim da još nisam istražila sve mogućnosti rada u državnom sektoru. Zasad mi se čini da bih u privatni sektor prije prešla kao poslodavac, nego kao zaposlenica", rekla je Ivana za business.hr.