Danas.hr

Vijest o smjeni radničkog predstavnika s čela Nadzornog odbora (NO) Petrokemije iz Kutine, drugog najvećeg hrvatskog izvoznika za 2011. godinu, nije proteklog tjedna iznenadila javnost. Poznati sindikalist Željko Klaus isticao je i ranije da će se spremno povući s te funkcije ako država - većinski suvlasnik, s oko 51 posto dionica – želi namjestiti svog člana odbora. Ali Vlada je izabrala treće rješenje, postavivši na čelo NO-a predstavnika obveznog mirovinskog fonda Erste, izravnog bankovnog eksponenta, s manje od šest posto dionica kutinskog proizvođača umjetnih gnojiva.

A to je već bilo razmjerno iznenađenje; obvezni mirovinski fondovi ne drže zajedno niti 15 postotaka Petrokemije iz Kutine, te se Vladin potez nužno iščitava u svjetlu najava otprije četiri mjeseca, kada je novoformirana izvršna vlast koalicije SDP – HNS iskazala namjeru da proda svoj udio u toj kompaniji. Uz plebiscitarnu podršku radništva, sindikat se tad uspješno odupro apsolutnom povlačenju države, pozivajući se na Sporazum o privatizaciji iz 1998. godine, kojim se garantira i visok udio radničkih predstavnika u Nadzornom odboru.

Hrana za hranu

Sporazumom se tadašnja hrvatska Vlada, nakon masovnog prosvjednog angažmana Kutinjana, usuglasila s radničkim Stožerom za obranu Petrokemije oko činjenice da je riječ o strateškoj industriji – proizvodnji "hrane za hranu" – i da stoga država mora sačuvati njezinih minimalno 51 posto dionica. Većinsko je državno vlasništvo Petrokemije ujedno i presudno na globalnom tržištu umjetnih gnojiva, ovisnom prvenstveno o cijeni plina kao osnovnoj sirovini.

Današnja vlast očito ne misli tako i već je prije razgovora s radnicima ušla u pregovore s potencijalnim kupcima iz Rusije. Bilo je to proljetos, a zatim su ministri prestali govoriti o Petrokemiji, iako je malo tko povjerovao da su odustali od privatizacijskih nakana. Povjerenici Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala, vodećeg u kutinskoj tvornici, najavili su da će zbog toga pomno pratiti sve Vladine poteze. Iz njihova kuta i neposredne blizine, međutim, ovo danas nije prvi sumnjiv manevar većinskog suvlasnika, zatečenog u zagrljaju s tzv. mirovincima.

Jasna poruka radnicima

"Radi se o izravnoj sprezi države i krupnog kapitala, prepuštanjem nadzorne funkcije nekome čiji je interes samo i isključivo špekuliranje na burzama, a ni u primisli mu nije proizvodnja ili, ne daj bože, radna mjesta", izjavio je za Deutsche Welle zamjenik glavnog sindikalista Davor Rakić. Smatra da im je najnovijim rješenjem u Nadzornom odboru poslana jasna poruka, no poručuje da će radnici znati odgovoriti na nju. Kutinjanima se u tom smislu doista može vjerovati, prisjetimo li se opsadnog stanja u njihovu gradu prije 14 godina, riješenog u korist odlučnog radništva.



Tada je to bila raritetna situacija za svehrvatski kontekst, dok su danas sindikalisti Petrokemije jednako zabrinuti za tretman pojedinih stavki rečenog Sporazuma o privatizaciji, kao i za upravu tvornice. Njezin je status također ugrožen samim tim što ona nije bila postavljena u mandatu aktualne vlasti. Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić tako nije odgovorio niti na jedan od više zahtjeva predsjednika Uprave Josipa Jagušta za susret, tijekom proteklih pola godine.

Petrokemija kao INA

A razgovor je bio nužan budući da je inače uspješna Petrokemija u prvom polugodištu ove godine zabilježila gubitak od oko 48 milijuna kuna. Izravna je to posljedica činjenice da je država bez ikakve reakcije promatrala kako INA naplaćuje plin za Petrokemiju po cijeni čak i višoj od tržišne, zbog čega je Jagušt u jednom trenutku zaprijetio obustavom proizvodnje. Pritom zanimljivo koincidira to da je država svojedobno INA-u prepustila na upravljanje mađarskome MOL-u, ali bez dostatnog njegova uporišta u suvlasničkom udjelu, i to da je Petrokemija sad prepuštena na volju mirovincima.

Gotovo da bi se utoliko moglo govoriti o namjernom upropaštavanju tvrtke radi jačanja pritiska na radništvo, koji bi urodio privatizacijom, slaže se i neovisni ekonomski analitičar Guste Santini. "Neprirodno je da vođenje prepuštaju manjinskom suvlasniku, bez ikakvog drugog, jasnog i valjanog razloga. Petrokemiju treba očuvati pod većinskim državnim vlasništvom, to sam već govorio. Ali naša vlast se samoproglasila meritornom za rješavanje krize, zapostavljajući sve resurse društvenog sustava, pri čemu je Kutina tek jedan obrazac tragične prakse", kaže Santini.

Banke kolo vode

Obvezni mirovinski fondovi, inače, neuralgična su točka hrvatske (post)tranzicije budući da u njih već 10 godina dotječe pet postotaka štednje iz mirovinskog osiguranja, koje bankovni upravitelji fondova zatim kapitaliziraju na tržištu. Model se razlikuje od onog na Zapadu – u matičnim zemljama dotičnih banaka – utoliko što ovdje faktički nema državnog nadzora. Fondovi posljednjih godina bilježe gubitak za osiguranike, no same banke pritom enormno zarađuju na provizijama i naknadama, te nesmetano na burzi protežiraju poduzeća koja su već kreditirale, bez ikakvih sankcija.