Misterij o tome zašto je engleski Stonehenge izgrađen na visoravni Salisbury Plain možda je napokon riješen. Jedan stručnjak tvrdi da su dva najveća kamena Stonehengea na tom mjestu bila milijunima godina prije nego što su neolitski ljudi uopće izgradili taj spomenik, piše Daily Mail.
Pronađena rupa ukazuje da je kamen izvorno pripadao Stonehengeu
Njegova slučajna podudarnost s izlaskom i zalaskom sunca te najduljim i najkraćim danima u godini potakla je antičke ljude da oko ta dva kamena izgrade Stonehenge. Mike Pitts koji je specijaliziran u britanskoj prehistoriji i njegov tim znanstvenika proučavali su mjesto tog drevnog spomenika. U radu objavljenom u časopisu Britanska arheologija, taj je arheolog opisao otkrivanje kamena promjera oko šest metara, 1979. godine. Temeljni kamen je udaljen oko 75 metara od središta kruga, težak je oko 60 tona i nije oblikovan, za razliku od ostalih.
To je točka u kojoj se sunce diže i spušta iznad horizonta u ljeto i zimu, iz perspektive onih koji gledaju iz središta Stonehengea. Pitts vjeruje da je ta rupa nekoć bila mjesto na kojem je stajao taj ogroman kamen, a ne da je ona umjetno naknadno iskopana. Drugi kamen u središtu tog kruga je u ravnini s temeljnim kamenom i suncem za vrijeme zimskog i ljetnog solsticija. Taj je kamen poznat i kao 'kamen 16', a i pokraj njega je pronađena rupa, što također ukazuje na to da izvorno pripada Stonehengeu.
'Oduvijek je bio na istom mjestu'
'Pretpostavka je bila ta da su sve te stijene pješčenjaka u Stonehengeu došle s mjesta Marlborough Downs, udaljenog više od 32 kilometra od Stonehengea. Ako želite pomaknuti nešto tako veliko, vjerojatno biste obložili taj kamen nečim prije pomicanja, a to sugerira da on nije pomican daleko. Ima smisla da je taj kamen oduvijek bio manje-više na istom mjestu gdje se nalazi i sada, poluzakopan', kaže Pitts.
Takva je vrsta kamena formirana prije više milijuna godina iznad sloja krede na platou Salisbury Plain. Tijekom ledenih doba, permafrost je više puta zamrzavao i odmrzavao ovaj sloj od krede, razbijajući taj kamen. Milijunima godina su ti kameni na taj način tonuli pod zelju, ostavljajući samo nekoliko fragmentiranih kamena iza sebe. Takvi se kameni različitih veličina mogu naći na platou Salisbury Plain i u Wiltshireu, kao i u Kentu i u manjim dijelovima Berkshirea, Essexa, Oxfordshirea, Dorseta i Hampshirea.
Demonstriranje snage onima koji ne pripadaju toj zajednici
Sam čin gradnje Stonehengea mogao je biti važna ceremonija za one koji su ga stvorili, kao završetak kamenog kruga, stručnjaci su tvrdili u ožujku. Izgradnja 5000 godina starog spomenika okupljala je ljude iz svih dijelova zemljle na razne ceremonijalne proslave. Rad na Stonehengeu je možda bio korišten kako bi se na van pokazala moć manje zajednice koja ga je izgradila. Ta bi teorija mogla objasniti zašto su neki od kamena transportirani više od 150 kilometara iz južnog Walesa. Povjesničarka Susan Greaney kaže da pripadnici suvremene zapadne kulture uvijek pokušavaju olakšati stvari i ubrzati ih koliko god je to moguće, no ipak smatra da za graditelje Stonehengea to nije bio slučaj.
'Privlačenje većeg broja ljudi izdaleka kako bi sudjelovali u gradnji potencijalno je moćno oružje u demonstraciji snage te zajednice onima koji joj ne pripadaju', kaže Greaney.'Mogućnost primanja i nagrađivanja tih ljudi koji su prešli dalek put, možda nešto poput hodočašća, s ceremonijalnim proslavama, mogao je biti daljnji izraz moći i položaja te zajednice', dodaje. Ta se teorija nadovezuje na nedavno otkriće proslava u neolitskim građevinama u Wiltshireu. Povjesničari smatraju da je to privlačilo ljude iz drugih, udaljenijih dijelova zemlje, da dolaze tamo i pomažu u izgradnji tog spomenika. Tako su povjesničari došli do zaključka da je gradnja Stonehengea zapravo imala ceremonijalnu vrijednost i da je bila povod za proslavu.
Ceremonijalna dužnost
Ta bi teorija mogla objasniti i misterij udaljenosti nekih monolita i način na koji su oni prenešeni. Takvi veliki menhiri bili su izgrađeni od lokalnog kamenja koji potiču iz južnog Walesa. Tako bi arhitekti Stonehengea morali pomaknuti ogromne kamene za više od 200 kilometara do mjesta na kojem je izgrađen spomenik. 'Čim odbacite pretpostavku da su neolitski ljudi tražili najefikasniji način izgradnje Stonehengea, pitanja poput ovih zašto su ti kameni doneseni izdaleka više se ne doimaju tako zbunjujućima', kaže Greaney i dodaje da ideja ceremonijalnog guranja kamenja u kojima su ljudi slavili gurajući rukama takve monolite, zapravo i nije nova.
Postoje slike jedne takve ceremonije u Indoneziji. Datiraju iz 1915., a pokazuju kako ljudi u ceremonijalnim haljinama izvršavaju tu 'dužnost' i sudjeluju u proslavama i plesovima.
