Oni koji danas tuku pedere, sutra će možda tući vas

'Ljudi ne shvaćaju da su oni koji su u stanju tući pedere samo zbog toga što su pederi, isti oni koji će pretući bilo koga zato što im se ne sviđa. Oni su opasnost svima nama.

31.5.2012.
12:04
VOYO logo

Kazala je to u Intervjuu tjedna za Danas.hr Barbara Matejčić, slobodna novinarka, koordinatorica za Hrvatsku danske mreže za istraživačko novinarstvo Scoop i članica savjetodavnog odbora Centra za istraživačko novinarstvo Scoop-Makedonija, nagrađena za najbolje praćenje LGBT tema u Hrvatskoj od 2000. do 2010.

Tek je Arsen Bauk putem statusa na Facebooku prvi iznio jasan stav da oko pitanja ljudskih prava manjina više nema mjesta za kompromise. Šteta što je to artikulirao samo Arsen Bauk, a ne, recimo, premijer Zoran Milanović, koji se po svom običaju ne oglašava.Gej parada izmještena je s Rive na Prokurative. Kakva se poruka takvim činom šalje LGBT zajednici? Tim potezom gradske su vlasti pokazale da se slažu sa šovinistima, čijim su zahtjevima promptno udovoljili, a LGBT zajednici poručeno je da su građani drugog reda jer su im namijenili drugorazredni prostor Prokurativa, na kojima se održavaju lakoglazbeni festivali, dok im je zabranjeno okupljanje na glavnom javnom, političkom i društvenom prostoru grada Splita – Rivi. Gradska vlast, uostalom, nije niti objasnila koje su joj se to fantomske udruge građana obratile sa zahtjevom da se promijeni trasa kojom će povorka proći, tko ih prezentira, osim one nekolicine samozvanih intelektualaca iz kafića Bubamara na Žnjanu, i koliko su to oni potpisa građana skupili. To je važno, da znamo kome to sve gradska vlast udovoljava i tko su ljudi koji bi drugim ljudima zabranili da mirno prođu gradom, ali je inače nevažno jer se radi o Ustavom zagarantiranom pravu na javno okupljanje. Ali ako smo od gradske vlasti i očekivali ili se barem bojali da bi mogli poslati takvu poruku, od oporbe u Splitu nisam očekivala da će reći da bi organizatori trebali pristati na izmijenjenu rutu i time pokazati da su bolji od homofoba, čime bi poslali poruku da se na zahtjeve homofoba pristaje, a to je neprihvatljivo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nasilje prema LGBT zajednici, ali i etničkim manjinama, ocjenjuje se zabrinjavajućim u Hrvatskoj. Zadnje izvješće State Departmenta govori upravo o tome. Zašto državna mlako i gotovo nikako reagira na kršenja ljudskih prava i koje su posljedice te šutnje? Vlast izbjegava oštre osude etničkog, vjerskog, rasističkog ili bilo kojeg drugog govora mržnje. Tako je bilo i sa Škabrnjom, tako je kad se huče na stadionima tamnoputim igračima, pa je tako i s homofobnim nasiljem. Te teme nisu one na kojima skupljate političke bodove, pa vlast kalkulira između standarda koje im nameće željeni okvir EU i oportunističkog povlađivanja biračima. Tek je sada Arsen Bauk putem statusa na Facebooku prvi iznio jasan stav da oko pitanja ljudskih prava manjina više nema mjesta za kompromise. Šteta što je to artikulirao samo Arsen Bauk, a ne, recimo, premijer Zoran Milanović, koji se po svom običaju ne oglašava. A građani tu šutnju prevode kao potvrdu da je neprihvaćanje, govor mržnje, pa i nasilje dopušteno, pa kao vizualnu podlogu takvog stava dobijemo sliku splitske Rive od prošle godine ili Rome ograđene žicom u Škabrnji.

http://www.youtube-nocookie.com/v/lCY28JkSJM4?version=3&hl=en_US

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Snimio i montirao: Franjo Tot

Od duhovnih autoriteta dobivaju licenciju da mrze

Crkva prošle godine nije osudila nasilje prema homoseksualcima. Zapravo, trebalo je iz njih doslovce cijediti da bi se došlo barem do toga da kažu, i to više pro forme, da osuđuju nasilje svake vrste. Nedavno je svećenik Ivan Varoščić dugokosim dječacima poručio da su bolesnici i pederi, a njegovi ga 'šefovi' zbog toga nisu sankcionirali. S obzirom na temelj katoličkog nauka, a to je ljubav prema bližnjemu, kako tumačiti ponašanje predstavnika Crkve? Sjetimo se don Ante Ursića, supetarskog župnika, koji je napisao homofobni pamflet "Gay parada – manifestacija izopačene seksualnosti" i pred Pride prošle godine ga predstavio u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, a svoju je publiku na predstavljanju zabavljao homofobnim dosjetkama i anegdotama vrlo neprimjerenima za svećenika. Koliko čujem, još uvijek u crkvama prodaje svoju knjigu. Sjetimo se uglednog teologa i svećenika Adalberta Rebića, koji je rekao da su sudionici Pridea dobili što su tražili. Ili kastavskog župnika Franje Jurčevića, koji je na svom blogu pozivao na nasilje "blagoslovivši" beogradske huligane koji su divljali za vrijeme Povorke ponosa. I kad reagira, Crkva to radi nedovoljno oštro i previše načelno, mada je u temeljima kršćanstva ljubav prema bližnjemu i mada crkveni dokumenti izričito nalažu da se homoseksualne osobe treba prihvaćati s poštovanjem, suosjećanjem i obazrivošću. No, ako već ne možemo to očekivati, onda bismo barem mogli očekivati da se Crkva i njeno svećenstvo drži zakonskih okvira Republike Hrvatske koji ne dopuštaju govor mržnje i diskriminaciju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ono što bih više od same oštrije reakcije Crkve na svoje zabludjele svećenike voljela vidjeti, to su vjernici koji reagiraju, župljani koji će se na nedjeljnoj misi usprotiviti onome što im župnik kaže ako to nije u skladu s kršćanskim vrijednostima, a mržnja svakako nije.No, ono što bih više od same oštrije reakcije Crkve na svoje zabludjele svećenike voljela vidjeti, to su vjernici koji reagiraju, župljani koji će se na nedjeljnoj misi usprotiviti onome što im župnik kaže ako to nije u skladu s kršćanskim vrijednostima, a mržnja svakako nije. Nedavno istraživanje među 1.500 splitskih studenta pokazalo je da su im temeljne vrijednosti obitelj, brak i nauk Crkve. Kako ćemo to staviti u korelaciju s tim da se svaka četvrta bračna zajednica razvodi, da Crkve nisu pune tih istih mladih, da mladi rano stupaju u seksualne odnose i rade još niz drugih stvari kojima krše Deset zapovijedi Božjih? Mislim da je deklarativna razina katoličanstva u Hrvatskoj dominantna i takva je plodno tlo da se prime loše, populističke poruke koje dolaze od svećenstva. Kad bi ti mladi, ali i svih ostalih 88 posto deklariranih katolika u Hrvatskoj stvarno živjeli katoličku vjeru, sami bi izolirali svećenike poput Ursića. S druge strane, oni koji u sebi imaju dilema što je dobro, a što loše, te im dileme lako riješi lokalni svećenik kad im na nedjeljnoj misi pošalje poruku da je homoseksualnost izopačenost upućena direktno protiv Boga. Time od duhovnog autoriteta dobiju licenciju da mogu mrziti.

'Homofobne intelektualce treba ignorirati'

Prošli je tjedan skupina ljudi koja sebe naziva intelektualcima izjavila da je "Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi". Izgovoren je tu još čitav niz grozomornih konstrukcija. S obzirom na nasilje kojem smo svjedočili na prošlogodišnjoj Povorci ponosa u Splitu, poruke tih ljudi mogu se tumačiti kao novo potpirivanje mržnje i poticanje na nasilje prema ljudima drugačije seksualne orijentacije. Je li na to trebala reagirati policija, Vlada, predsjednik? Josipović je primjerice te izjave nazvao "dijelom demokracije". No, je li to demokracija ili širenje fašizma? Treba li takve pres-konferencije uopće dopustiti?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O, pa reagirala je splitska gradska vlast – odmah ih je primila da čuju što to važno imaju reći! I onda im je na brzinu udovoljila. Možete li zamisliti da se tako reagira ako nekome smeta što mu slobodu kretanja ograničava procesija za Sv. Duju, predstave na Splitskom ljetu ili skup branitelja na Rivi? No, mislim da nije trebalo imati neke značajnije reakcije na to, osim što je gradska vlast trebala upravo suprotno reagirati nego što je, jer bi im se tako samo davalo prostor koji ničim – ni svojim važnošću ni brojnošću – ne zaslužuju. Dapače, bilo bi najbolje da mediji ne prate njihove pres-konferencije. Tko su oni da zaslužuju pažnju javnosti? Svakodnevno se održavaju puno važnije presice udruga koje se stvarno bave ljudskim pravima i mediji na to ne reagiraju. Zabranjivala ih ne bi jer time ih potpirujete da na margini bujaju i jačaju svoj gnjev, a ako me pitate da definiram to, rekla bih da se radi o ideološkom nasilju.

Solidarnost je postala subverzivna

Zanimljivo je da isti ti 'intelektualci' nisu ni najmanje reagirali na činjenicu da im je gradonačelnik utjerao grad u dugove inzistirajući na svojim fiks-idejama/projektima i zapošljavajući po 'rođačkoj liniji', nisu reagirali na izgubljena radna mjesta, nisu reagirali kad je gradonačelnik smanjio broj korisnika pučke kuhinje? Kako objasniti činjenicu da im je važnije buniti se protiv nečijih ljudskih prava, a ne protiv činjenice da im sugrađani nemaju za kruh? Gej parada, kao i Bleiburg lako su zapaljujuće teme o kojima nemate što razmišljati, samo reagirate nagonski, pa uzmete kamen i bacite ga u prvu glavu koja je drugačija od vaše. E sad, zašto im nagonski ne dođe da zagrle tog nekog drugog, ne znam, ali je povezano s time zašto ni ne upotrijebe tu energiju da se bune, protestiraju jer je Split desetak milijuna kuna u dugovima, jer firme propadaju i rasprodaju se, jer je ukinuta pučka kuhinja za sirotinju koja prima socijalnu naknadu… To, osim neke političke svijesti i odgovornosti, podrazumijeva empatiju, solidarnost prema drugome, a ako je što subverzivno u ovo vrijeme, onda je to solidarnost. I ne samo u Splitu. Glavno pravo u kapitalizmu jest da ne budemo uznemiravani – tuđim brigama, tuđom mukom, tuđim pravima. To je konformističko i letargično pravo da budemo na sigurnoj distanci od drugih.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kad bi svih 88 posto deklariranih katolika u Hrvatskoj stvarno živjelo katoličku vjeru, sami bi izolirali svećenike poput Ursića.Homofobni 'intelektualci' smatraju da treba organizirati i referendum po pitanju održavanja gej parade? Što mislite o tome i što mislite kakav bi njegov ishod bio? Možemo li očekivati da bi on završio terorom većine? Nikakav referendum ne dolazi u obzir kad se radi o ljudskim pravima zagarantiranima Ustavom. To bi bilo jednako tome da na referendumu odlučujemo mogu li žene izlaziti na ulice, mogu li ljudi druge boje kože, nacije ili bilo tko drugi javno se okupljati. Teror većine u Splitu već imamo, a o ishodu takvog referenduma neću spekulirati – mada ga možemo pretpostaviti – jer je on ipak, volim vjerovati, nemoguć. Dakle, o ljudskim pravima se ne odlučuje na referendumu.

A gdje su se skrili ti drugi intelektualci? Oni koji podržavaju borbu ljudi drugačije seksualne orijentacije u njihovoj borbi za ljudska prava? To je vječno pitanje na koje je William Yeats dao divan odgovor: "Najboljima manjka svako uvjerenje, a najgori su puni intenzivne strasti." I ti najgori su se uvijek spremni angažirati, dok su liberali anemični, kao što vidimo i po SDP-ovoj vlasti, koja vrlo mlako reagira i zapravo nemamo nikakve oštre reakcije, osim onog što je Vlada objavila na svom Facebook profilu. No, na prvom splitskom Prideu je bilo divno što su ga ipak neki od najboljih ljudi u Splitu, koji u tom gradu nešto znače, došli podržati. Kad bi barem dio onih koji su gej, a poznati su znanstvenici, redatelji, pisci, glumci, političari, javno istupali zalažući se za svoja prava, predrasude bi se puno brže topile. Zašto su oni u ormaru, misle li da ih se to ne tiče jer su se već afirmirali, pa se tako izborili za neku svoju individualnu slobodu, ne znam. U ovoj zemlji su gej očito samo mladi ljudi, počeli su se rađati tek negdje od novog vala i samo su se oni spremni boriti za svoja prava.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

http://www.youtube-nocookie.com/v/WFtANxCmxfM?version=3&hl=en_US

Snimio i montirao: Franjo Tot

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Da otkupi svoje grijehe, sagradit će najvećeg Isusa na Marjanu'

Kako to da hrvatskim homofobnim katolicima ne smeta primjerice činjenica da im je gradonačelnik, također deklarirani katolik, na svaki način pogazio 'svetost braka'? Oko toga nisu sazivali pres-konferencije. Nije li upravo taj čin Željka Keruma katastrofalan primjer po pitanju 'katoličkog' odgoja njihove djece, na koji se često vole pozivati kad govore o 'lošim' primjerima s gej parada? Kerum je elementarna nepogoda koja nikako da prestane i čije će se štete u Splitu još dugo sanirati kad prestane ovo stanje kolektivne odgođene reakcije na njegovu pojavu na čelu grada. Da otkupi svoje grijehe, sagradit će najvećeg Isusa na Marjanu, tako da njegovo katoličanstvo nemojte dovoditi u pitanje. Njega je, uostalom, više izlišno komentirati, volim vjerovati da je to kao cipelariti mrtvog konja. Samo čekam da netko proglasi smrt. Konja, ne Keruma, naravno, da me se ne bi slučajno pogrešno shvatilo.

'Nismo se odrekli onog što nam vjera nalaže – da u njeno ime ne mrzimo'

Evo, doduše, značajno lektoriranog, komentara jednog forumaša: 'Što se mene tiče, ja bih im zabranio da paradiraju. Ne trebaju trovati ljude svojim poganim običajima. Nemam ništa protiv pedera, ali te parade su totalna glupost.' Nije on jedini koji tako razmišlja, dapače. Homofobi često kažu da im ne smeta tko je kakve seksualne orijentacije, ali im, kažu, smeta gej paradiranje po gradu. S druge strane, svake subote u Hrvatskoj se organizira na desetke heteroseksualnih parada, i to prepunih lažno korištene simbolike, primjerice one u kojoj mlada nosi bijelu vjenčanicu koja bi trebala simbolizirati nevinost, bez obzira što je dotična u visokom stupnju trudnoće. Nerijetko se u tim prilikama vadi i oružje u znak 'veselja', pale se bengalke, oko crkve teturaju pijani svati. Kako to da tim katolicima ništa od toga ne smeta? A smetaju im miroljubivi homoseksualci koji održavaju paradu jednom godišnje... Gej prajd, kao i Bleiburg lako su zapaljujuće teme na koje reagirate nagonski, pa uzmete kamen i bacite ga u prvu glavu koja je drugačija od vaše. E sad, zašto im nagonski ne dođe da zagrle tog nekog drugog, ne znam, ali je povezano s time zašto ni ne upotrijebe tu energiju da se bune, protestiraju jer je Split u dugovima, firme propadaju i rasprodaju se, ukinuta je pučka kuhinja za sirotinju koja prima socijalnu naknadu.Cijelo je društvo posebno osjetljivo na gej parade. Čak i oni koji se smatraju tolerantnima, potrebu da se izađe na ulice nikako ne mogu shvatiti, ali ih to isto ne buni kad neke druge skupine traže na ulici svoja prava, radnici škvera, recimo. To samo pokazuje da nam je Drugi sasvim u redu sve dok ne pokazuje da je Drugi, dok stvarno ne postane taj Drugi. U tom što navodite se ne prepoznaje "ekspliciranje vlastite seksualnosti", koju je takozvana Građanska inicijativa označila nepristojnom na javnoj površini dok se heteroseksualnost stalno eksplicira oko nas. Pitanje je tko su tu uopće katolici? Koliko je slaba njihova vjera ako misle da je može ugroziti polusatno marširanje par stotina ljudi? Mi smo davno prestali živjeti po standardima Katoličke crkve, ali se nismo odrekli onog što nam vjera nalaže – da u njeno ime ne mrzimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Homofobi se često pozivaju i na to da su gej zajednice neprirodne. S druge strane, kod gotovo svih životinjskih vrsta zabilježena je homoseksualnost. No, kod životinja nisu zabilježeni 'homofobi' – toga ima samo kod ljudi. Nije li to zanimljivo? Hm, tu se mogu samo žižekovski zapitati je li to zbog toga što ljudi imaju moć govora, a time i simbolizacije, pa onda u Drugog upisujemo naše slike, predodžbe, stereotipe, predrasude… Jer ono što homofobima smeta nije sama činjenica postojanja pedera i lezbijki, nego slika koju imaju o njima i koju više ne mogu razlikovati od stvarnih ljudi. I ta slika je prava meta njihova bijesa. Osim toga, verbalno nasilje je najčešći oblik ljudskog nasilja.

'Homofobi su nesretni i mračni ljudi'

Za najjače protivnike gej parade često se kaže, a ponekad i pokaže, da zapravo imaju gej sklonosti. Tako su nedavno u javnost iscurile fotografije homofoba, HČSP-ovca Frane Čirka našminkanog poput žene. Čega se homofobi zapravo boje? Boje li se, kako se često kaže, vlastitih prikrivenih homoseksualnih sklonosti? Boje se valjda da će izgubiti čvrsto tlo pod nogama jer mržnja i predrasude su vrlo sigurna utočišta. Ne morate se unutar njihovih skučenih okvira ništa pitati, sve vam je jasno – i tko je vaš i tko je protiv vas – i svijet je jedno jednostavno definirano mjesto. A kao bonus imate i lažan, ali ugodan osjećaj da ste bolji, ispravniji, prilagođeniji od drugih. Proširiti vlastite granice zahtijeva napor za koji mnogi nisu voljni. Ne mislim da su homofobi zapravo homoseksualni, mada postoji i jaka autohomofobija, naravno, nego da su nesretni, mračni ljudi, koji se zbijeni u gomili istih takvih osjećaju prihvaćenima i manje nesretnima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I Zagreb je u prvim godinama prolazio nasilništvo prema sudionicima gej parade. Što se to u deset godina promijenilo? Možemo li očekivati da će i Splićani doći napokon do tog stadija kad će mirno prihvaćati činjenicu o održavanju gej parade u svom gradu i koliko će vode do tada proteći? U međuvremenu se, istina, smanjilo nasilje koje je redovito pratilo Pride u Zagrebu, smanjio se i broj specijalaca koji su tako čvrsto okruživali povorku da ste u njoj imali prikladan osjećaj kako stojimo s LGBTIQ pravima u Hrvatskoj, promijenili su se i zakoni nabolje, ali i dalje se ta prava i zakoni svakodnevno krše. Tako će biti i sa Splitom, naviknut će se grad na Pride, čak i ako ne bude imao podršku vlasti. Takva je narav Povorke ponosa, ona prolazi unatoč svakom lajanju. A koliko će vremena za to trebati, pitala sam jednu mladu gej osobu u Splitu. Ona kaže da će se za deset godina moći s curom držati za ruku na Rivi. Ako neka buduća vlast u gradu, a izbori su blizu, bude razumnija, mislim da će to biti i prije. Kako god bilo, budućnost Rive je da bude dnevni boravak za sve svoje građane kako god "eksplicirali svoju seksualnost". A budućnost Pridea je da bude lijepa splitska tradicija. Split voli tradiciju.

U ovoj zemlji su gej očito samo mladi ljudi, počeli su se rađati tek negdje od novog vala i samo su se oni spremni boriti za svoja prava.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Šizofreni mediji

Koja je uloga medija u potpirivanju mržnje uoči Pridea? Svjedočili smo i homofobiji u Slobodnoj Dalmaciji. Kako to sankcionirati? Mislim da je tu više problem nepostojanja uređivačke politike, odnosno jedne šizofrene uređivačke politike. U jednom trenutku se igraju s vizualnim, grafičkim porukama koje su homofobne, a u drugom objavljuju neke od najboljih tekstova na temu, kao što su oni Borisa Dežulovića ili Ante Tomića. Očito kao i u mnogim drugim redakcijama u Hrvatskoj, zapravo ne postoji uređivačka politika, ne zna se što na nivou redakcije oni misle o ljudskim pravima, pa onda mogu imati stavove ovisno kako tko potpisuje tekst. No, ono što su očito ipak shvatili, to je da je otvorena homofobija neprihvatljiva, pa je pokušavaju prikriti vizualnom igrom u naslovima. Puno je veći problem javna televizija, na kojoj se u emisije poziva homofobe i/ili svećenike s kojima se onda mladi aktivisti moraju verbalno sukobljavati vraćajući time raspravu na pitanja o prirodnom i neprirodnom, umjesto da se razgovara o tome kad ćemo tim ljudima dati iste okvire za život kao što ih sami imamo. Zamislite, koliko je to strašno, kao da se žene žrtve nasilja javno moraju sučeljavati s nasilnicima i još objašnjavati zašto ih se ne bi smjelo tući. Nekad se čudim koliko aktivisti uopće imaju snage sve to izgurati. No, u cjelini, mislim da domaći mediji, srećom, nisu ogledalo društva, kako se to obično kaže, jer su po pitanju različitih diskriminatornih praksi još uvijek bolji od sredine u kojoj i za koju nastaju. Ako vam se to čini pretjerano pozitivnom ocjenom, uzmite podatke iz bilo kojeg istraživanja o diskriminaciji, pa ćete vidjeti koliko loše zapravo stojimo. Mediji su u zadnjih nekoliko godina napravili bitan pomak nabolje što se tiče praćenja LGBT tema, i po broju medijskih priloga i po novinarskom pristupu temi. Ono što možda vidim kao najveći problem u medijskoj slici Hrvatske čak nije kako mediji pristupaju određenim temama ili marginaliziranim, stigmatiziranim, manjinskim skupinama, nego što to ne rade, što takvih sadržaja nema dovoljno, što se različitost praktički nikako ne prezentira. Tendencija je cijelog novinarstva da se fokusira na incidente, pri čemu se onda perpetuira obrazac po kojemu se određene skupine povezuju s društvenim problemima, dok se ignoriraju ključni uzroci nejednakosti i diskriminacije.

Kako promijeniti društvenu klimu po pitanju poštivanja tuđih ljudskih prava kažnjavanjem, edukacijom? Što država može učiniti u tom smislu? A što intelektualci? Formula je vrlo jednostavna, ali je njena primjena dugotrajna i višerazinska. Edukacija, sankcioniranje, javna osuda. Ukratko, rad na promjeni društvenog vrijednosnog sustava. Sadašnja buka oko gej prajda u Splitu odraz je društva u kojem nema jasne i oštre osude i sankcioniranja nasilja, pogotovo onog motiviranog homofobijom. Zbog porasti nasilja među mladima, provode se istraživanja, pišu tekstovi, rade kazališne predstave, koncerti, održavaju tribine i predavanja, dodjeljuju nagrade mladima koji se zalažu za nenasilje. Ali kad se događa nasilje nad gej ljudima, onda se ne pokreće nikakav mehanizam ni kojim bi se to pokušalo detektirati, ni sankcionirati, ni preventivno reagirati. I valjda smo više shvatili da je krajnje vrijeme da se uvede građanski odgoj u škole, mladi su na ljudskopravaškom polju strahovito zapušteni. Vidjeli ste na snimkama iz Splita da su na Rivi to bili mahom mladi ljudi, zgodni mladići samo malo previše razjareni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Budućnost Rive je da bude dnevni boravak za sve svoje građane kako god 'eksplicirali svoju seksualnost'. A budućnost Pridea je da bude lijepa splitska tradicija. Split voli tradiciju.

'Pride je protest protiv rasizma, šovinizma, seksizma'

Što možemo očekivati da će se dogoditi 9. lipnja? Prošle godine sam rekla da očekujem najbolje računajući i na najgore. Tako je nekako i bilo: sam Pride je bio divan, a sve oko njega užasavajuće. Ove godine ne očekujem ni jedno ni drugo, a razlog je isti: policija. Policija će ga jako osiguravati i vjerujem da će se potruditi da dobrano očisti grad, čime će se poslati lažna slika i Pride će biti održan u umivenim okolnostima. Ali isti taj policijski angažman će onemogućiti i da bude onakvog divljačkog orgijanja kao prošle godine. No, svejedno, očekujem sunčan dan i draga, pametna, ponosna lica. Pride je uvijek veselje, čak i ako vam prijeti da zbog njega izgubite glavu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zašto je važno održavanje gej povorke? U užem smislu važno je zbog traženja jednakih prava, zbog podizanja vidljivosti gej ljudi…. Jer, gdje su gej ljudi inače u našem javnom prostoru? Vidljivi su gotovo jedino kao gej aktivisti, inače ih nema. A u ovom splitskom slučaju Pride je važan i puno šire: on je protest protiv neprihvaćanja različitosti, protiv nacionalizma, rasizma, homofobije, šovinizma, seksizma i svih tih drugih gadnih izama, protiv nasilja, govora mržnje. Nije mi jasno kako ljudi ne shvaćaju da su oni koji su u stanju tući pedere samo zbog toga što su pederi, isti oni koji će pretući bilo koga zato što im se ne sviđa. Kad tuku i mrze, nasilnici ne diskriminiraju. Oni su opasnost svima nama, ne samo LGBT ljudima. Zato je Pride najbolje što možete tu subotu, i onu iza u Zagrebu, napraviti za sebe. Ne za druge.

Gajin svet
fnc 15
Hell's kitchen
Brak na prvu
Azbuka našeg života
default_cta
Cijena strasti
Tajne vinove loze
Ljubavna zamka
Smrt u raju
Pevačica
default_cta
Obiteljske tajne
Brak na prvu Australija
Sumrak saga: Mladi mjesec
Playmobil
Volio bih da sam ovdje
default_cta
VOYO logo