Danas.hr

Pa, čovječe, ja sam valjda jedini građanin ove zemlje koji u protekla dva tjedna nije ponudio niti jedno rješenje za izlazak Hrvatske iz krize. To ćemo, naravno, odmah ispraviti. Predlažem, zato, legalizaciju opojne droge marihuane. Evo koji su benefiti ovoga prijedloga.

Čovjek se zadnjih tjedana, čitajući tjednike, dnevnike, mjesečnike, gledajući TV i surfajući po portalima u Hrvata, osjeća kao legendarni Džo iz Busovače, koji je, tražeći po jednoj zagrebačkoj knjižari knjigu za poklon, zaključio da je valjda jedini Bosanac koji nije napisao knjigu o Bosni, njenoj tegobnoj povijesti i još tegobnijoj sadašnjosti.

Gdje god čovjek da pogleda, koje god novine da otvori, naleti na kakvog perspektivnog menadžera još perspektivnije privatne tvrtke, mladog ekonomskog stručnjaka ili uglednog predstavnika još uglednije strane tvrtke kako besplatno nudi rješenja i ideje za tegobnu gospodarsku situaciju u zemlji. Kako je krenulo, za koji dan će se sa svojim prijedlozima uključiti i borci za prava životinja.

Pa bi jedan dizao poreze na ovo, smanjivao na ono, drugi bi poradio na konkurentnosti, treći bi, pak, povećao produktivnost, a četvrti uveo kreativna rješenja iz Švedske. Pitanje je trenutka kad će netko iskrsnuti s idejom da cijela Vlada ode na Kaptol da je Bozanić blagoslovi. Šukera dvaput.

Cijela ta priča s antirecesijskim mjerama počinje pomalo sličiti kafanskom slaganju idealne postave reprezentacije, u kojoj svaki od gostiju ima neko svoje rješenje za klimavu poziciju lijevog beka. Jedan bi forsirao Strinića iz Hajduka, drugi bi prebacio Ćorluku s desnog beka i tamo stavio Srnu, treći bi pokušao sa Šimunićem, dok bi četvrti odveo cijelu reprezentaciju na Kaptol da ih se sve redom poškropi svetom vodicom. Pranjića dvaput.

Kao što rekoh, čovjek se u toj poplavi antirecesijskih ideja osjeti kao legendarni Džo u knjižari – pa, čovječe, ja sam valjda jedini građanin ove zemlje koji u protekla dva tjedna nije ponudio niti jedno rješenje za izlazak Hrvatske iz krize. To ćemo, naravno, odmah ispraviti. Mislim da bi legalizacija opojne droge marihuane, ako ne potpuno izvela zemlju iz recesije, na duge staze zasigurno popravila trenutno jako tmurnu gospodarsku sliku.

A sad ćemo, naravno, u maniri kakvog mladog i perspektivnog menadžera još perspektivnije i mlađe privatne tvrtke nabrojati i, je li, benefite takve odluke.

Benefit prvi, to je i laicima jasno, je sva ona silna lova koja bi se od poreza na prodaju marihuanskih proizvoda slila u državni proračun. U ovoj državi se godišnje konzumiraju tone marihuane, a država od toga ima koristi koliko i od bosanskohercegovačkih turista koji dođu u Omiš, okupaju se, odu doma i ne potroše ni kune. Mislim da je krajnje vrijeme da se tome stane na kraj.

Benefit drugi bi bio značajan doprinos uvozno-izvoznoj bilanci. Obradive zemlje ima, sunca ima, agronomskih fakulteta ima. Sve skupa je idealan preduvjet za proizvodnju marihuane s vrlo visokim postotkom THC-a, koja bi jako brzo našla svoje mjesto na zahtjevnom europskom i svjetskom tržištu. Ma čak i kad je ne bismo uspjeli plasirati vani, već to što bismo zadovoljili vlastito tržište i tako smanjili uvoz, bio bi velik korak.

Benefit treći je izravna posljedica benefita drugog. Naime, proizvodnja marihuane, za razliku od proizvodnje pšenice, ne bi trebala državne poticaje. Zamislimo samo sve one poljoprivrednike, koji svako malo svojim traktorima zablokiraju kakvu državnu prometnicu, kako zadovoljni i sretni obrađuju svoja polja marihuane znajući da neće imati problema ni s plasmanom ni s cijenom svojih proizvoda.

Potreba za poticajima bi se eventualno pojavila u slučajevima u kojima bi se koji nadobudni poljoprivrednik dosjetio iskoristiti nerazminirane obradive površine, nezagađene pesticidima i umjetnim gnojivima, i na njima krenuo proizvoditi organski uzgojenu marihuanu, inače jako cijenjenu na zahtjevnom europskom tržištu.

Na benefite, pak, koje bi legalizacija marihuane donijela turizmu, mislim da nema potrebe trošiti previše riječi. Dva ključna problema našeg turizma su slaba izvanpansionska potrošnja i kratko trajanje turističke sezone. Legalizacija bi riješila oba problema. Što se tiče izvanpansionske ponude, medicinski je dokazano da marihuana povećava apetit, pa je turist koji je upravo konzumirao ovu opojnu drogu idealan gost svakog restorana, tržnice i supermarketa. Što se, pak, produljenja sezone tiče, dovoljno je pogledati primjer Nizozemske, u koju turisti iz svih dijelova svijeta nerijetko dolaze samo s jednim ciljem – da sjednu u kafić i na miru, bez straha od represivnih organa, zapale džoint.

A tako dolazimo i do možda ključnog benefita. Zamislite samo koliko bi se uštedjelo na represivnom aparatu koji se trenutno bavi naganjanjem klinaca koji po parkovima konzumiraju marihuanu. Svi ti radni sati Karamarkovih policajaca koji čuče po raznim parkovima i nadgledaju sumnjiva kretanja maloljetnih subjekata porezne obveznika ove zemlje itekako koštaju. Naravno, nisam zato da ljudi ostanu bez posla. Ali, što ne bi te silne radne sate mogli iskoristiti baveći se nečim važnijim. Recimo, Hypo bankom.