Danas.hr

U malom mjestu u zaleđu Dalmacije, dvadesetak godina nakon krvavih sukoba, dogodilo se čudo. Ono u što nitko nije vjerovao. Lokalni Hrvati i Srbi zaboravili su sve međusobne zamjerke, svađe djedova, vjekovne nepravde i stali bok uz bok jedni drugima.

Tu, nažalost, prestaje svaka pozitivna konotacija nedjeljnog događaja u Zemuniku Gornjem. Dojučerašnji zakleti neprijatelji okupili su se, naime, u neprincipijelnu koaliciju protiv zajedničkog neprijatelja. Da bi prestali smetati jedni drugima, morao se pojaviti netko treći, a ovom prilikom za to su poslužili Romi. Njih pedesetak do stotinu (brojke se razlikuju ovisno o izvoru informacija) svakog proljeća u Zemunik Gornji zaputi se trbuhom za kruhom, skupljaju otpad i prodaju sirovinu kako bi prehranili svoje obitelji. Kada dođe jesen i više ne mogu živjeti na livadama i u razrušenim kućama lokalnih Srba, koji su zbog "nepodnošljive lakoće suživota" u tom kraju emigrirali po svijetu, Romi se povuku natrag u Slavoniju i sjevernu Hrvatsku odakle i dolaze.

Lokalni političari tome su ove nedjelje odlučili stati na kraj. Organiziran je "mirni" prosvjed, u kojem su se govornici trudili naglašavati kako "nemaju ništa protiv Roma, ali da ih ne žele u svojoj blizini". Dugogodišnji staž ksenofoba vjerojatno ih je naučio kako njihovi stavovi nisu prihvatljivi u civiliziranom, suvremenom svijetu, pa su se mudraci domislili svoju želju za protjerivanjem Roma ogrnuti u, sve popularniju, zaštitu okoliša.

"Mi nemamo ništa protiv Roma, ali imamo protiv onoga što rade po Zemuniku. Oni su građani kao i svi drugi, ali njihov način života je u potpunoj suprotnosti s načinom života ovdašnjega stanovništva. Povrijedilo me kad sam pročitao da mi tjeramo Rome, mi želimo mirno rješenje", krenuo je načelnik općine Josip Marušić objašnjavati "situaciju", potpuno nesvjestan činjenice da je upravo verbalizirao argument koji koriste svi rasisti svijeta, neovisno o tome na kojoj se geografskoj širini ili duljini nalazili.

Načelnik Marušić za zlobnike koji će ga optužiti za netrpeljivost već je imao spreman argument. Dugo je čovjek razmišljao i dosjetio se politički sasvim legitimnom opravdanju. Nije, tvrdi, problem što su oni Romi, nego što s otpadom kojim se bave zagađuju okoliš. No, naš se općinski načelnik očito nije pripremio za potpitanja novinarskih zabadala, pa je već na prvom neslavno pao.

"Mi jednostavno želimo da oni odu", glasio je odgovor političara Josipa na logično pitanje bi li Romi bili dobrodošli kada bi prestali paliti otpad. Njime je načelnik otkrio pravo lice "mirnog" prosvjeda u zaleđu Zadra.

Neočekivani pljesak i podršku dvjestotinjak mještana okupljenih oko stare škole doživio je i srpski prosvjednik povratnik Nikola Trzin, koji je išao i korak dalje, optužujući Rome za svjesni i smišljeni ekocid, jer "paleći gume i plastiku kako bi došli do metala, Romi svjesno zagađuju okoliš i ugrožavaju živote ostalog stanovništva".

Srbi i Hrvati ujedinjeni u borbi protiv zajedničkog "neprijatelja" na trenutak su zaboravili da u sedam razrušenih srpskih kuća Romi borave jer su ih njihovi vlasnici bili prisiljeni na ovaj ili onaj način napustiti. Štoviše. Ne budi mu teško, iako u devet godina njegove vladavine ciglu na njihovim razrušenim kućama nije popravio, načelnik Marušić pribavio je inozemne adrese davno zaboravljenih susjeda Srba i poslao im fotodokaze razvalina njihovih nekadašnjih domova privremeno nastanjenih novim "mrskim neprijateljima" ne bi li ih pridobio da i oni traže protjerivanje Roma iz njih.

Zaboravili su Marušić i ekipa i da je dolazak Roma u njihov kraj motiviran isključivo poslovnim razlozima. Oni su tamo došli raditi. Da "vrijedni" stanovnici mjesta u zadarskom zaleđu godinama nisu stvarali divlji deponij u svom susjedstvu, Romima ne bi na kraj pameti bilo doći u taj kraj. Dičnom i brižnom načelniku Marušiću ni obrva se nije pomaknula zbog divljeg deponija, ali Romi su mu ekološki neprihvatljivi. Iznenadna načelnikova ekološka osviještenost svoj će epilog dobiti na sudu, kamo će ga odvesti tužba za rasizam najavljena od romske zajednice.

A sa sudovima Romi u Hrvatskoj nemaju sjajna iskustva, ali su zato pravdu već jednom izborili na Europskom sudu za ljudska prava, koji je Hrvatskoj naložio isplatu 77.500 eura odštete zbog diskriminacije romskih učenika u Međimurju. Međimurci su Rome odvojili u posebne razrede pod izlikom da im treba pojačana nastava hrvatskog jezika. Domaći sudovi, uključujući i Ustavni sud, takvu su diskriminaciju smatrali opravdanom, no u Strasbourgu je zaključeno da su prava romskih učenika povrijeđena i kako se Hrvatska trebala više brinuti o njihovim potrebama.

Treba biti pravedan i reći da nisu Romi diskriminirani samo u zaleđu Dalmacije ili u Međimurju, to se događa gdje god oni žive, ali ne događa se samo njima, nego svima kojima je, što bi rekao naš načelnik Marušić, "način života u potpunoj suprotnosti s načinom života ovdašnjega stanovništva".

Hrvatska je, podsjetimo, država u kojoj 25 posto stanovnika ne bi u svojoj obitelji prihvatilo osobu druge rase ili vjeroispovijesti, a petina ispitanih ni osobu druge nacionalnosti. Bilo naroda očito pomno osluškuje i politika, pa je tako u šest godina od 800 zahtjeva za azil, država odobrila svega njih 18.

Život s drugačijima od sebe nešto je što će Hrvati morati, očito, učiti na bolniji i skuplji način, plaćajući penale diskriminiranima, koje smo, eto, htjeli bolje podučiti hrvatskom jeziku ili, pak, ekološki osvijestiti.