Što učiniti ako vaše dijete zlostavljaju u školi?

Zabrinjavajuće statistikeŠto učiniti ako vaše dijete zlostavljaju u školi?

Ilustracija Što učiniti ako vaše dijete zlostavljaju u školi?

Djeca žrtve vršnjačkog nasilja teško se povjeravaju roditeljima, učiteljici... jer se boje da će im tada biti još gore – baš kako im prijeti počinitelj. Nerijetko i sami vide da ponekad nakon neadekvatne reakcije odraslih zaista bude još gore.

U Hrvatskoj je, naime, svako četvrto dijete žrtva vršnjačkog nasilja, a svako šesto zlostavlja drugu djecu. Istraživanja pokazuju da 39 posto djece žrtava razgovara o tome s roditeljima, 38 posto s prijateljima, 11 posto povjeri se nastavnicima, a 14 posto o svom hororu šuti i ne govori o njemu nikome, piše Večernjak.

Nesumnjivo je da će i ove godine početak školske godine za neke biti noćna mora, kao i malom Martinu, koji se prvi dan svog trećeg razreda probudio s bolovima u trbuhu pa je majka odlučila da ostane kod kuće. Sutradan bolovi nisu prošli, a Martin je povraćao. Cijeli tjedan se ponavljala ista priča, a nakon dugotrajnih liječničkih pregleda koji ništa nisu otkrili, Martina su poslali psihologu. A ondje je puklo.

"Ispostavilo se da ga je skupina vršnjaka maltretirala cijelu prethodnu školsku godinu! Otimali su mu novac, izrugivali se njegovoj odjeći, najobičnijim rečenicama i postupcima koje je napravio, a kad nisu znali što bi više, skočili bi na moje dijete i iscipelarili ga! To je trajalo, a mi ništa nismo znali. Kad smo saznali, nisam prestajala plakati, a Martinov otac htio je potražiti tu djecu", ispričala je jedna zagrebačka mama. Psiholog je obavijestio školu i, premda je stručna obrada trajala cijelu godinu, ovaj je slučaj imao sretan završetak, prvenstveno zahvaljujući dobroj reakciji škole.

Roditelji ne smiju uzimati stvar u svoje ruke

Djeca žrtve vršnjačkog nasilja teško se povjeravaju jer se boje da će im tada biti još gore – baš kako im prijeti počinitelj. Nerijetko i sami vide da ponekad nakon neadekvatne reakcije odraslih zaista bude još gore, piše Večernji list.

"Zaista je važno da roditelji ne uzimaju stvar u svoje ruke jer umiješat će se i drugi roditelji i nasilje će eskalirati", napominje doc. dr. sc. Gordana Buljan Flander i podsjeća kako je u slučaju vršnjačkog nasilja najvažnija suradnja roditelja i škole. Škola mora odreagirati po protokolu: utvrditi što se događa razgovorom i sa žrtvom i s počiniteljima, kao i s roditeljima obiju strana, te po potrebi obavijestiti i nadležni Centar za socijalnu skrb, ali i policiju ako treba. Osjeti li roditelj da mu dijete u školi nije zaštićeno, može se obratiti institucijama.

Statistika – poražavajuća

"Treba razlučiti je li riječ o vršnjačkom nasilju ili o uobičajenom sukobu među djecom. U slučaju potonjeg, roditelj ne bi trebao poduzimati ništa jer važno je i djetetu ostaviti prostor za vlastitu odgovornost. Ako je u pitanju sukob koji se eventualno jednom ponovio, dakle nije dugotrajno, kontinuirano nasilje, ako oba djeteta koja u njemu sudjeluju imaju jednak odnos moći i ako postoji razlog za sukob koji dijete može objasniti, nije riječ o vršnjačkom nasilju", objašnjava dr. Buljan Flander.

Dr. Buljan Flander kaže i kako je krajnje vrijeme da se u RH uvede jedinstveni preventivni program nasilja među vršnjacima, koji bi bio obavezan u svim školama, kao i dodatni edukativni i savjetodavni rad s rizičnim skupinama djece i obitelji.

Inače, nakon traženja pomoći nasilje je prestalo u samo 26% slučajeva, u 24% se smanjilo, ali nije prestalo, u 11% se nije promijenilo ništa, a u 4% slučajeva djeci je bilo još gore, piše Večernjak.