Dijele 35 milijuna kuna, a originalne ideje ni za lijek

Predsjednička utrkaDijele 35 milijuna kuna, a originalne ideje ni za lijek

Predsjedničkim kandidatima u idućih mjesec dana toplo se preporuča korištenje internetskih tražilica kada im iz agencija prodaju ideju za novi spot. Inače će i dalje skupo plaćati već viđeno.

Timovima koji vode jednu od najdužih predsjedničkih kampanja u povijesti moderne Hrvatske mora se odati priznanje. Do kraja su iskoristili nevjerojatnu priliku koju im je dala premijerka Jadranka Kosor kada je, ciljajući na financijsko iscrpljivanje konkurencije, odredila gotovo dvomjesečno trajanje kampanje.

Lako je zamisliti nekoliko domaćih marketinških magova kako zadovoljno trljaju ruke nakon Kosoričine objave da će prvi krug izbora biti 27. prosinca, a sljedeći 10. siječnja. Bude li malo knjigovodstveno-računovodstvene umješnosti, čak i porez na odeblje ugovore mogu razbiti u dvije godine. Prema konzervativnim procjenama, riječ je o pozamašnih 35 milijuna kuna koje 12 trkača na Pantovčak kani utrošiti u osvajanje predsjedničke fotelje. Ma, prava milina.

Međutim, promućurnima nikad dovoljno, pa je opći dojam da su se kreativni timovi zaduženi za izradu predizbornih promidžbenih spotova ažurno bacili na istraživanje interneta i sklepali na brzinu nešto što može proći za velike novce, a davno prije njih su zapravo smislili neki drugi. Amerika se još jednom pokazala kao obećana zemlja.

Kako drugačije objasniti da su čak dva spota istaknutih predsjedničkih kandidata očigledne kopije.

Riječ je, naravno, o spotu nezavisnog Milana Bandića u kojem se on budi u cik zore zajedno s Hrvatskom, koji je kopija 25 godina starog predizbornog spota Ronalda Reagana kojim se uspješno izborio za poziciju u Bijeloj kući.

Priredio: Franjo Tot

Originali duhovitiji od kopija

Naprosto je smiješno objašnjenje autora spomenutog Bandićevog spota kako je on rađen dokumentaristički i da za postojanje legendarnog Reaganovog spota uopće ne zna. Bilo tko tko se bavi kreiranjem spotova za političke kampanje morao je čuti, među ostalima, i za taj spot. Riječ je, naime, o momentu u kreiranju političkih kampanja o kojem se predaje na sveučilišnim kolegijima koji se bave marketingom i političkim kampanjama.

U timu nezavisnog Nadana Vidoševića odlučili su se, pak, na u Hrvatskoj nepoznatog demokrata Billa Richardsona. U Vidoševićevom spotu, u kojem ga se ispituje o dosadašnjim karijernim postignućima, zaključuje se kako ga i ta skraćena profesionalna biografija kvalificira za predsjedničko mjesto.

Richardsonov spot bio je ipak nešto duhovitiji, pa na kraju čovjek koji ga ispituje zaključuje kako je možda ipak previše kvalificiran za dužnost predsjednika. Računica kreatora Vidoševićevog spota bila je samo polovično dobra. Igrali su na činjenicu da je za Richardsona ovdje malo tko čuo, ali, gospodo, taj spot se u Americi vrtio još prošle godine, dakle, ne tako davno. Bilo bi iluzorno očekivati da nitko to ne prokaže.

Ne zna čovjek, iskreno, što je gore. To da se za velik novac, koji, među ostalim, ide i iz državnog proračuna, recikliraju 25 godina stare ideje iz, mora se priznati, vrlo efektnog Reaganovog spota, to što biraju manje poznate političare za kopiranje ili to što se uhvaćeni u toj raboti prave blesavi.

Hrvatske birače vabi se porukama Amerikanaca

Tu moralno upitnu rabotu bilo bi možda pretjerano nazvati plagiranjem. Prema široko prihvaćenom Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića plagijat se, naime, definira kao literarna krađa, prisvajanje tuđeg autorstva ili izdanje tuđeg djela pod svojim imenom. No, ako i nije riječ o klasičnom plagiranju, svakako je na djelu kopiranje koje, kaže isti izvor, znači prepisivanje, oponašanje ili imitiranje nekoga. A imitacija, složit će se većina, nikad nije tako dobra kao original. I nikad, baš nikad, ne postigne uspjeh koji je imao izvornik.

Trebali bi to znati i cijenjeni predsjednički kandidati. Dovoljno je da nezavisni kandidati Vidošević i Bandić, ili netko kome vjeruju da im neće prodavati second hand robu pod najnoviju sezonu, uključe neku od internetskih tražilica. Sebi će uštedjeti dosta novca, a biračima pružiti priliku da za svoje novce vide i nešto originalno, smišljeno da se pridobije baš njihov glas. Glasovi Amerikanaca iz kopiranih spotova već su davno dobiveni ili izgubljeni.