Danas.hr

Predsjednički kandidati frenetično obilaze hrvatske gradove i sela neumorno se rukujući s onima čiji bi ih glasovi mogli dovesti na Pantovčak. Pri tome im ne nude ništa. Viziju boljeg sutra i karizmu ostavili su doma.

Nezavisnom kandidatu Nadanu Vidoševiću kampanja je dosadna. I doista, tko bi mu mogao zamjeriti na toj ocjeni.

Tu Vidoševiću dosadu s vremena na vrijeme pomute konkurenti Andrija Hebrang ili Damir Kajin, koji na vrlo površnoj razini problematiziraju porijeklo njegove doista povelike imovine, koju, tvrde, nije mogao steći redovnim prihodima od svoga rada. No, takve primjedbe Vidoševiću i njegovoj kampanji nimalo ne štete jer ni Hebrang ni Kajin ne idu dalje od usputnog spominjanja Vidoševićeva imetka.

Ni jednom ni drugom ni na kraj pameti nije napraviti ozbiljniju analizu, pa Vidoševića stjerati u kut konkretnim i argumentiranim pitanjima o porijeklu njegove imovine. Možda je problem u tome što su razvoj Vidoševićeve karijere i rast njegove imovine i Kajin i Hebrang promatrali iz neposredne blizine. Pri tom Kajina donekle izvlači činjenica da je barem bio u drugoj, HDZ-u obično oporbenoj, stranci, u kojoj je i danas. Hebrang nema čak ni to opravdanje.

Zakašnjela Hebrangova spoznaja o Vidoševićevu imetku

Danas mu je trn u oku dojučerašnji stranački kolega kojeg iz redova Hrvatske demokratske zajednice nisu isključili zbog sumnje u nerazmjerno stjecanje bogatstva u odnosu na mjesečne prihode, nego samo zato što se mimo volje stranke kandidirao na predsjedničkim izborima. No, Hebrang tu ne vidi ništa sporno.

Gdje bi HDZ došao da je iz stranačkog članstva izbacio sve one koji ničim drugim nisu mogli opravdati višestruko uvećanje osobne imovine osim usponom na političku dužnost? Dakle, bolje je grebati po površini nego krenuti u dubinsku analizu, jer dok se pokušava istjerati zeca, tko zna što bi iz još iz grmlja moglo iskočiti.

I tako uz devizu što površnije to bolje, kandidati su se rastrčali uzduž i poprijeko Lijepe naše. Jedino što im pri tome može biti naporno i izazovno je raspored beskrajnog rukovanja s građanima i ponavljanje jedne te iste mantre o tome kako će im, glasaju li baš za onog kandidata koji se s njima tom trenutku rukuje, idućih pet godine biti bolje.

Pri tom se predsjednički aspiranti ne suzdržavaju razmetati obećanjima o sigurnom ekonomskom prosperitetu u slučaju da građani odaberu baš njih. Računaju, valjda, na prosječno slabo znanje o tome tko što u Hrvatskoj radi, kao i na to da će barem dio birača povjerovati da predsjednik države ima i neke operativne ovlasti u upravljanju gospodarstvom. Na isto to slabo ili osrednje znanje računaju kandidati i kada pričaju da će čim sjednu u ured na Pantovčaku otpočeti nemilosrdnu borbu protiv korupcije. Na koji način? Ne ulaze u detalje, ne žele smislom opteretiti svoju kampanju.

Bandić prodrmao učmalu atmosferu, ali nakratko

A kad već ne obećavaju da će napraviti nešto za što niti jedan od njih neće imati ovlasti, onda se nadmeću u tome koji će uvjerljivije najaviti pobjedu već u prvom krugu predsjedničkih izbora, premda niti jedan od njih za to nema realne šanse.

Za nešto malo predizborne dramatike pobrinuo se tek kandidat koji je u kampanju uletio u posljednji trenutak. Bandićeva sljemenska predstava tek je malo prodrmala učmalu atmosferu pretkampanje. No, i on se zadržao tek na formi, dok sadržajno nije bilo nikakve drame. Ni Bandić, kao ni njegovi protukandidati nisu biračima ponudili niti jednu temu o kojoj bi se raspravljalo dulje od pet minuta, onako usput na kavi.

U nedostatku rasprave o temama važnim za budućnost zemlje, birače se zabavlja stanjem psihe predsjedničkih kandidata i sasvim ozbiljno piše o tome kako su svi za sebe izjavili da su odličnog mentalnog zdravlja te da niti jedan među njima ne treba pomoć psihijatra.

Kandidati psihički dobro, a za birače još nije sigurno

Sigurno bi to za sebe rekli i neki od kandidata koji su u ponedjeljak navečer već tradicionalno zabavljali novinare i javnost svojim suludim objašnjenjima zašto su se došli kandidirati. Neizostavni Stjepan Gnječ nije ni ove godine razočarao, pa se pred Državnim izbornim povjerenstvom pojavio s praznim kutijama te ustvrdio da mu je netko na putu do Sabora ukrao prikupljenih 33.060 potpisa. Vrhunac ovogodišnjeg posljednjeg dana prijave kandidatura bio je, ipak, Stjepan Kravarščan, koji se u Saboru pojavio s jednim jedinim potpisom. Potpis podrške nije uspio dobiti čak ni od svoje supruge.

Nakon svega što se moglo vidjeti u prvih mjesec dana utrke za Pantovčak, ostaje jedino nada da su Josipović, Vidošević, Bandić, Hebrang, Pusić, Kajin i ostatak kandidata adute kampanje čuvali za njen ovotjedni službeni početak. Nastavi li se, naime, besmisao dosadašnje kampanje, mentalno zdravi predsjednički kandidati mogli bi navesti mnoge birače da polude pokušavajući se domisliti zbog čega bi dali glas bilo kome od njih.

Prethodni komentari:

Kandidati računaju na potpunu amneziju birača (10.11.2009.)
Kako nam je i Kosorica ukrala Božić (03.11.2009.)
Sanaderove packe Jadranki iz Oza (27.10.2009.)
Andrija Dablju Hebrang Bush (13.10.2009.)
Svita kandidata u stopu prati predsjednika (05.10.2009.)