Dvadeset je ljudi prošlog tjedna završilo program za njegovatelja u zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu. Dragutin Dorić jedan je od njih, jedan u nizu, rekli bi mnogi. Međutim, ono što Dragutina izdvaja jest što se on, kako bi tečaj mogao polaziti, odrekao osnovnog u životu – hrane i krova nad glavom.
''Prije sam imao gdje stanovati, ali jednostavno više nisam mogao plaćati stanarinu i tečaj, morao sam odabrati'', rekao je Dragutin, inače diplomirani odgajatelj.
Istaknuo je da je u međuvremenu našao posao u vrtiću, ali nije mogao dugo ostati jer ni tada nije imao gdje živjeti i smatrao je da njegova neuglednost bila prikladna i u redu za rad s djecom.
Dragutin je jedan od najboljih polaznika tečaja
''Bolje nagrade za posao od ljudskog smiješka jednostavno nema'', kaže odgajatelj koji, dodaje, nikome u svojoj obitelji, koja je u teškoj situaciji, nije htio biti na teret pa je radije spavao na ulici.
Iz Pučkog otvorenog učilišta su rekli da su Dragutina primjetili kad je na tečaj počeo dolaziti i po nekoliko sati unaprijed, a sa sobom je nosio dvije vrećice u kojima je, kasnije su doznali, nosio sve što je imao. Dorić je, naime, spavao na ulici, a u učilište bi dolazio ugrijati se i, kako sam kaže, čitati i učiti za tečaj.
''Kad smo mu pristupili, shvatili smo u kakvoj je situaciji i odlučili mu pomoći'', rekla je Sonja Vrban, voditeljica Odjela za osposobljavanje u Pučkom otvorenom učilištu, koja je, uz Elzu Parlov iz Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, najzaslužnija za to što je Dragutin uopće završio tečaj. Naime, POU i Caritas odlučili su mu pomoći plaćanjem polovice tečaja kako bi edukaciju uspješno priveo kraju.
''Trenutačno tražim posao, ali čuda ne očekujem, iako u njih, kao i u Boga, vjerujem'', zaključuje Dragutin, a njegova učiteljica, Stana Lovrić, dodaje kako je Dragutin bio među najboljim polaznicima tečaja.
