Baranjsko selo Darda, u ratu ostalo na okupiranom području Baranje, danas je dom Hrvatima, Srbima, Romima, Mađarima i ostalima koji žive poprilično neopterećeni međunacionalnim odnosima. Radomir Čvarković, donačelnik Općine Darda, Srbin u većinsko hrvatskoj općini, kaže da ih više muče gospodarski problemi i nedostatak radnih mjesta, dok problema sa zajedničkim životom uopće nemaju, piše Deutsche Welle.
"Iseljavanje je velik problem. U medijima je prošlo dosta nezapaženo da je u Dardu došla televizijska ekipa iz Kanade jer su utvrdili da je u jednom razdoblju 400 osoba iz Darde emigriralo u Kanadu. Zbunjeni tom pojavom, došli su istražiti što se događa. Morali smo im objasniti da ti ljudi nisu ni po čemu ovdje ugroženi, nego da jednostavno nema posla", kaže Čvarković.
U Dardi nema segregacije, počevši od kafića, nogometnog i košarkaškog kluba ili ribičkog društva. Svi posjećuju iste kafiće i treniraju u istom sportskom klubu. "Mi nemamo razdvojene ni vrtiće ni škole, svi se od početka školuju zajedno. Mislim da su razdvojeni razredi najnesretnije rješenje, samogetoizacija je najopasnija. U školi imamo tzv. Model C, dok su jedni na vjeronauku, druge nacionalnosti slušaju predmet njegovanje jezika, tako da svatko njeguje svoj jezik, pismo, kulturu, umjetnost, ali svi idu u isti razred. Jedini incident se dogodio prije dva mjeseca, u vrijeme tog, da kažem, najviše medijskog ludila. U subotu ujutro, vjerojatno kad se netko vraćao malo pod gasom iz noćnog izlaska, ukrali su nam tablu s Vijeća srpske nacionalne manjine. Ta tabla je tamo stajala 10 godina i nitko je nije primjećivao, niti je nekome smetala. Normalno, onda kad dođe do takvog događaja, mediji prenesu policijsko izvješće, pa je na kraju ispalo: Odakle to u Dardi?", objašnjava Radomir Čvarković.
U Dardi postoje četiri kulturno-umjetnička društva: hrvatsko, srpsko, romsko i mađarsko. Objašnjenje po čemu je Darda drugačija od ostalih multietničkih mjesta koja su bila pod okupacijom, Čvarković vidi u dogovoru i kompromisu svih političkih opcija na lokalnoj razini. "To je počelo prije jedno 10 godina i s vrha se prelila jedna dobra priča koja traje i danas. Ne moramo se lagati, nije sve bilo idealno u ovih 15 i više godine, ali vidjeli smo da nam mjesto ostaje prazno i da od takvih rovovskih podjela nema ništa dobra", kaže Čvarković, koji dodaje da se "ovdje oduvijek dobro živjelo", jer "bilo je to njemačko mjesto, tu se uvijek znao red".
http://www.dw.de/gdje-se-djeca-zajedno-%C5%A1koluju-tu-nema-problema/a-17357549
