Danas.hr

Nakon što je Hrvatski helsinški odbor napustilo više zaposlenika i uglednih članova, svoje je članstvo zamrznuo i Tin Gazivoda, kojeg je Ivo Banac prozvao kao vođu urote protiv njega.

Nakon što su HHO napustili zaposlenici Srđan Dvornik, bivši direktor HHO-a i Ranko Helebrant, bivši v.d. direktora HHO-a, svoje su članstvo povukli i Veljko Miljević, Žarko Puhovski, Nikola Visković, Rajko Grlić te Zdravko Bazdan. Ostavku je najavio i don Ivan Grubišić, dok vi zamrzavate članstvo u Odboru. Kako je u nepunih godinu dana došlo do takvog osipanja uglednih članova?
Od kraja devedesetih godina nije se dogodilo da u tako kratkom razdoblju Odbor napusti toliki broj ljudi koji su, svatko na svoj način, puno učinili za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj.

S obzirom na činjenicu da ću zamrznuti svoje članstvo u Odboru, samo ću iskazati svoje mišljenje kako je riječ o velikom gubitku za HHO, te nadu da neće biti daljnjih razračunavanja na međuljudskoj razini.

Iako se i Žarku Puhovskom znalo predbacivati da je, u vrijeme dok je bio na čelu HHO-a, u pitanju one-man-show, razlike su drastične, barem što se tiče percepcije u javnosti. Možete li, kao osoba koja je sve to doživljavala (i preživljavala) iznutra, usporediti HHO s kraja studenog 2007., kada je Ivo Banac izabran za predsjednika, i kraja rujna 2008.?
Smatram kako je HHO u razdoblju predsjedanja Žarka Puhovskog bila organizacija čiji su javni stavovi doista bili najčešće izražavani sa strane samog predsjednika, ali i organizacija u kojoj ste mogli izreći drugačije mišljenje, a da to ne bude shvaćeno kao otpor ili napad na autoritet predsjednika.

Sam Ivo Banac nedavno je rekao kako u HHO-u postoje određeni otpori koji su zamaskirani pod krinkom različitog mišljenja i tu zapravo leži srž problema. Različito mišljenje bi trebalo biti shvaćeno kao konstruktivna kritika, a ne kao otpor.

Slažete li se s izjavom Zdravka Bazdana, također već bivšeg člana HHO-a, da su od HHO-a koji je vodio Žarko Puhovski ostale samo 'zadimljene ruševine'?
Zdravko Bazdan je uspješno vodio suradni centar HHO-a u Dubrovniku od ratne 1994. do plenuma HHO-a održanog proteklog petka, te je bio jedan od vodećih aktivista na području zaštite i promocije ljudskih prava u Hrvatskoj.

S obzirom da ću uskoro zamrznuti svoje članstvo u HHO-u, mogu samo reći da je velika šteta što je Zdravko Bazdan otišao iz organizacije na ovakav način.

Nakon nekoliko uzgrednih spominjanja u negativnom kontekstu, gospodin Banac vas je i direktno prozvao na državnoj televiziji. Je li u pitanju uobičajeno 'neslaganje karaktera', tendenciozno shvaćanje i tumačenje sukoba interesa ili je problem ipak nešto složeniji?
Uvijek nastojim raspravljati na načelnoj, a ne na osobnoj razini, te staviti interese organizacije iznad svega.

Međutim u situaciji u kojoj sam bio osobno prozvan da stojim iza tri urotnička kruga koja djeluju protiv gospodina Banca morao sam reagirati.

Mogu samo ponoviti da sa svoje 33 godine nisam toliko moćan da mogu utjecati na uređivačku politiku bilo kojeg medija i da smatram kako je Banac u najtežem sukobu interesa jer je zapravo u sukobu interesa sa samim sobom.

Što se mojeg statusa tiče, ponovit ću da su na izvršnom odboru HHO-a provedene dvije rasprave o mogućoj inkompatibilnosti moje funkcije ravnatelja javne ustanove Centra za ljudska prava i članstva u HHO-u te da je oba puta zaključeno kako su te dvije uloge komplementarne, te da ne može biti riječi o sukobu interesa jer tu nema ni novca ni interesa koji bi se mogli sukobiti.

Međutim rasprava na plenumu u petak je jasno pokazala da većina članova sada smatra kako je riječ o inkompatibilnim dužnostima i ja ću sukladno tome zamrznuti svoje članstvu u HHO-u.

Je li u pitanju samo vrh ledene sante i očekujete li da će se vremenom pred očima javnosti odigrati još neka epizoda povlačenja po blatu?
Doista se nadam da je to kraj ovakvih epizoda, te da će HHO iznaći snage da se u budućnosti posveti svome temeljnom zadatku – zaštiti i promociji ljudskih prava potlačenih i omalovaženih ljudi.

Je li Ivo Banac nakon nalaza državne revizije trebao podnijeti ostavku, barem kao moralni čin?
U više navrata sam istaknuo kako neću komentirati izvještaj Državne revizije o poslovanju gospodina Banca kao nezavisnog saborskog zastupnika. To je pitanje za Ivu Banca i njegovu savjest te druge.

Ima li HHO kakav se trenutno stvara ikakvu budućnost i treba li Hrvatskoj u ovom trenutku organizacija za zaštitu ljudskih prava, koja je u očima običnog građanina prilično kompromitirala ugled koji je mukotrpno gradila od osnivanja u ožujku 1993. godine?
Hrvatskoj treba vjerodostojan, otvoren i tolerantan HHO koji će nastaviti biti snažna organizacija za zaštitu i promociju ljudskih prava.

U posljednjih godinu dana ta vjerodostojnost je u više navrata dovedena u pitanje, ali još uvijek vjerujem da je, uz smireniji pristup drugačijem mišljenju unutar organizacije, moguće da HHO kroz određeno razdoblje vrati svoj poljuljani ugled u javnosti.