Danas.hr

Je li matura preteška? Ne znam, ali znam da klinci hrvatski ne znaju. No, ne znaju ga ni odrasli. Jedino što znaju jest da je hiljada srpski, a tisuća hrvatski, premda je jedno grecizam, a drugo rusizam. I znaju da se ne kaže patika nego tenisica, jer im je tako rekla zagrebačka televizija.

Čemu služi država? Filozofi i politolozi tijekom povijesti su davali različite definicije o tome što država jest, ali mislim da se svi možemo složiti da ono čemu ona služi (ili bi trebala služiti) jest ostvarivanje nekog zajedničkog dobra. Pojedinci koji su se udružili u državu učinili su to zato da bi društvo organizirano i efikasno, utemeljeno na svima znanim i za sve jednakim zakonima (vladavina prava) rješavalo sporove među njima, da bi država skrbila o svojim nemoćnim, starijim i bolesnim građanima te da bi njihova djeca organizirano dobivala obrazovanje koje će ih osposobiti da s jednakim šansama sudjeluju u životnoj utrci... Vidite neki problem s Hrvatskom u vezi s ovim pitanjima?

Državna matura koja je počela ovaj tjedan ispitom iz Hrvatskog jezika podigla je pravu buru. Je li ispit pretežak, koncentrira li se na sulude sitnice ili je riječ o tome da tisuće maturanata valja nekako rangirati i da ne mogu svi riješiti test 100 posto jer onda čitava stvar nema smisla? Ne znam, ali ono što znam jest da hrvatski jezik klinci ne znaju. Ne znaju ga jer ga pošteno ne znaju ni odrasli.

Jedino što znaju jest da je hiljada srpski, a tisuća hrvatski, premda je jedno grecizam, a drugo rusizam. I znaju da se ne kaže patika nego tenisica, jer im je tako rekla zagrebačka televizija (da, opet ja o tome). To što košarkaši ne mogu nikako nositi tenisice, ili što bi nogometaši razrovali teniski teren u svojoj obući, nema veze. A i to što je riječ o regionalizmu, doduše turcizmu, i opet nema veze. Pa bi se bez regija u kojima ljudi desetljećima nose patike i tako ih zovu ostvario san o Hrvatskoj od Virovitice do Karlobaga.

I ah, da, još nešto. Nekadašnju dakavicu (moram da kažem da ste neznalice) planski zamjenjuje kakavica (moram reći kako jeste neznalice). Bogme jesmo, svi skupa, bez obzira na veznik...

"Jedan prsten... da u tami ih sveže"

A je li Judita imala crveni, ljubičasti ili zeleni prsten... to je možda pitanje za kviz, ali čini mi se ipak nije pitanje za ocjenu znanja na maturi. Posve je drugo pitanje bi li klinci lakše riješili zadatak s citiranim stihom.

Odlučna država

Što bi ono još trebala država raditi? Ah, da - štititi bolesne, nemoćne, slabije. Bolje da ne počnem o pravosuđu jer svi znamo na što ono sliči, o zdravstvu također, o mirovinama? Tko je još slabiji? Radnici, recimo, u odnosu na svoje poslodavce. I tu je država krenula odlučno, pa je ministar financija Slavko Linić s nevjerojatnom efikasnošću broj ljudi koji ovaj mjesec nisu dobili plaću, ili im plaće kasne, povećao za minimalno još nekoliko tisuća. Da se razumijemo, ima Linić potpuno pravo kada kaže da se ne može tolerirati da jedan dio tvrtki ne plaća doprinose i na taj način nepošteno konkurira onim poduzetnicima i firmama koje pošteno plaćaju sve. Ali što je sa stotinama firmi kojima država ili velike zvijeri na tržištu nisu platile, nego će to učiniti za 180 ili više dana? Lako je na malima uvoditi disciplinu, baš bih volio vidjeti da se primjerice Agrokor kazni zbog ugovaranja rokova plaćanja koji se protežu na veći dio godine. A ne bi bilo komplicirano - tko oteže s plaćanjem, ne može dobiti poticaje od države niti može s njom poslovati. Pa da vidimo.

Ali nisu vladajući na tome stali - u skladu s novom modom pljuvanja po pravima radnika, premijer Zoran Milanović poručio je da trebamo zaboraviti na "uspomene iz ljepših vremena", regrese i božićnice. Treba li mijenjati neke stvari? Treba. Ali konstantno se ponavlja mit o tome da hrvatski radnici, posebno oni u javnom sektoru, imaju prevelika prava i prevelike plaće, o tome da smo svi skupa zapravo lijeni i ne znamo raditi.

Zanimljivo, sve to govori klasa ljudi koja JEST previše plaćena, IMA prevelika prava i povlastice i DEFINITIVNO ne zna raditi svoj posao. Jer da zna, mi ne bismo sanjali božićnice, regrese, 13. plaće, a ogroman broj nas i zaposlenja...

Vlada u sjeni

HDZ je dobio novo vodstvo. Je li izbor Tomislava Karamarka želja za povratkom u bolju (ili samo mračniju) prošlost, ili upravo suprotno, želja da se raskrsti s nekom nedavnijom prošlosti, znaju samo hadezeovci koji su nevjerojatnih 20 sati birali novo vodstvo. Kad su napokon došli k sebi, Šeks ih je poslao u p*** m***, a Kosoricu je za sve zaboljelo... rame, pa su najavili da će osnovati Vladu u sjeni. Što je super, možda će napokon prestati baljezgati o partizanima i ustašama, a početi mozgati o sranju u koje su nas uvalili. Možda nešto i smisle, mada se ne nadam baš nekom sjajnom rezultatu.

Bravo Frede!

Srbija je, pak, izabrala drugog Tomislava, Nikolića, za predsjednika države, što je s pravom sve njezine susjede proželo blagom jezom. Da za to ima razloga potvrdio je i Nikolić, svojom izjavom o Vukovaru kao srpskom gradu u koji se Hrvati nemaju što vraćati. Jest da je njegov ured nakon toga pokušao demantirati Frankfurter Allgemeine Zeitung da to Nikolić nije rekao, ja nekako vjerujem FAZ-ovom novinaru. A što se tiče zahtjeva za službenim odgovorom Zagreba, mislim da je sve, apsolutno savršeno rekao ministar i branitelj Predrag Matić Fred: "On sam kaže da postoje snovi koji se nikad neće ostvariti. I s njime se slažem. Naprimjer, i ja sam ponekad razmišljao o Claudiji Schiffer i shvatio sam da se ti snovi neće ostvariti". Bravo, Frede!