Danas.hr

Crkva u Hrvata pozvala je građane da ne budu licemjerni, pokazavši time fantastičan smisao za ironiju, s obzirom na to da je upravo ta organizacija, svojim stavovima i postupcima te posebno raskoši u kojoj uživa u siromašnoj zemlji, bezbroj puta pokazala da je upravo nevjerojatno – licemjerna.

"Kupovanje nedjeljom svojevrsni je oblik licemjerja i bezosjećajnosti prema obespravljenima", poručila je Crkva (odnosno komisija Iustitia et Pax) građanima Hrvatske pozivajući ih na bojkot kupovine nedjeljom. Doista, trgovci i trgovkinje koje rade nedjeljom vrlo često nisu plaćeni kako je zakonom propisano, ne dobivaju slobodne dane, a u ovo vrijeme krize ionako su bijedno plaćeni, a mogućnost pobune zbog opće nesigurnosti svedena je na nulu.

I zato, logično je da im uskratimo to pravo na rad, umjesto da natjeramo poslodavce da im plate. Ukinimo radnu nedjelju za trgovine i smanjimo broj zaposlenih u njima, umjesto da pokušamo provoditi zakon.

Crkva, suočena s ozbiljnim pozivima da se revidiraju ugovori s Vatikanom i smanje sredstva koja u doba krize dobiva od države dok istovremeno gradi "dveri od oniksa", opet aktualizira svoj zahtjev za "poštivanje nedjelje kao dana počinka za sve, dana okupljanja obitelji, dana dobrovoljnih, kulturnih i socijalnih djelatnosti te kao dana Gospodnjeg koji kršćani svetkuju i slave".

Bojkotirajmo sve

E sad, samo malo - zašto kulturnih i socijalnih, dakle, društvenih djelatnosti? Zar zaposlenici muzeja, zaposlenici u kazalištima, kinima, vozači tramvaja, vlakova, autobusa, brodova, televizijski djelatnici, HEP-ovci, novinari, liječnici, majstori za hitne intervencije, policajci... ne bi trebali imati ista prava? Ili oni rade dobrovoljno?

A i svećenici rade nedjeljom. Posao za koji primaju plaću. Od države. S time da njima ne kasni.

Zato, ne budite licemjerni, bojkotirajte sve. Nemojte ići liječniku, nemojte zvati policiju, ne putujte, ne gledajte televiziju, ne kupujte novine ponedjeljkom... I ne idite na misu. Bojkotirajte i ručak koji vam je obespravljena majka ili supruga spremila u nedjelju. Ne budite licemjerni, to je Crkvin posao.

Od zataškavanja pedofilije i seksualnih nastranosti pripadnika svojih redova, odnosa prema homoseksualcima i ženama, ratu i zločinima, do raskoši u kojoj uživa u siromašnoj zemlji, Crkva je gotovo postala sinonim za licemjerje.

Smrt, porez i Konzum

Kažu da su u životu neminovni samo smrt i porez, no ako živite u Hrvatskoj, tom kratkom popisu dodajte i Konzum.

Inspekcije su krenule u hajku na tvrtke koje plaćaju svoje radnike u bonovima, iako zapravo nemaju načina da sankcioniraju takvo kršenje zakona, dok s druge strane nitko ne pita odakle ta ogromna količina bonova u opticaju? U Hrvatskoj je legalno sredstvo plaćanja, tako bar u zakonu piše, kuna, a ne Konzumov bon (ili bon nekog drugog trgovačkog lanca). Nitko, doduše, ne tjera tvrtke da uzmu bonove, ali ako morate birati između plaćanja u bonovima sada ili u kešu za 180 ili više dana, što ćete uzeti?

A posao je genijalan: Todorić svojim bonovima plati robu (formalno, prebije potraživanja) u vrijednosti od, recimo, 10 milijuna kuna, proda je za 20 milijuna, od kojih su recimo 10 milijuna ti bonovi, a 10 milijuna keš. Dio, naravno dade državi, a dio je čista lova za koju nije dao niti kune da bi je zaradio, izigravši time onaj ekonomski postulat da moraš uložiti novac da bi zaradio novac...

Konzum je pokrenuo i mobilnu mrežu i otvara prvu benzinsku crpku. Možete sto puta reći da je to i dalje slobodno tržište i da ako vam se Konzum ne sviđa, da ne morate kupovati kod njega, ali ako vam firma ne može naplatiti potraživanja, pa umjesto plaće dobivate bonove, bilo za trgovinu, bilo za mobitele, bilo za benzin, onda zapravo i nemate izbora. Resistance is futile. Konzum-irani ste.

Fontane umjesto vrtića, škola, usluga...

BDP nam je pao, PDV skočio. S njime su skočile i cijene, ali ne samo za iznos PDV-a. Skočile su u Zagrebu primjerice cijene ZET-ovih karata i cijene vode. Ogromna potrošnja vode za sljemensku skijašku stazu naravno, s time nema veze. Kao ni nesposobnost gradskih tvrtki da naplate svoje usluge. Ili racionaliziraju poslovanje. Ili da grad preusmjeri svoj budžet u održavanje standarda građana i pružanja osnovnih usluga, umjesto da gradi fontane. Važno je znati prioritete.

Gdje je Europa od Hrvatske, eeej...

Ali nije sve tako crno, Hrvatska svakim danom sve više i više napreduje. "Ej, gdje smo mi od Europe" završavao je jedan poznati štos iz legendarne "Audicije". A danas? Evo, recimo, predsjednik Njemačke je nedavno dao ostavku jer su mediji otkrili njegovu povezanost s nekim privatnim investitorima i interesima... Hrvatski predsjednik bio je glavni tajnik Društva skladatelja, kasnije član njegovog predsjedništva koje je odobrilo poslove HDS-a s tvrtkom predsjednikovog prijatelja Marka Vojkovića (dobivene bez natječaja) oko ubiranja desetaka milijuna kuna naknada za autorska prava za ZAMP. Sve skupa osigurao je zakon koji je današnji predsjednik pisao i za koji je lobirao. Ali afere kao što je ona njemačkog predsjednika kod nas - nema. Ma, "gdje je Europa od Hrvatske, eeej..."