Danas.hr

Profili na Faceboku i Twitteru, web-stranice, blogovi, banneri, Google AdSense i ostali oglasi... sve to pokazuje da se sada potencijalni kandidati za predsjednika Hrvatske uvelike koriste digitalnom komunikacijom kako bi doprli do glasača.

Prošlotjedni članak u Večernjem listu otkrio nam je da će predsjednički kandidat Milan Bandić potrošiti kao Mesić, Mikšić i Jadranka Kosor zajedno u kampanji 2004., a najveći trošak Bandićeve kampanje, koji se procjenjuje na 20 milijuna kuna, činit će upravo tehnička i logistička podrška za održavanje koncerata.

Pritom u oči upada da će za 30 dana svoje kampanje svaku večer u drugom gradu imati koncert, za što je unajmio reportažna kola i ekipu koja će svakom gradu i selu, koje će Bandić tog dana obići, snimati novi TV-spot i potom ga odmah slati televizijskim kućama, portalima, web-stranicama novina te ga uploadati na videoservise YouTube i Vimeo, gdje već ima otvorene kanale. Možemo, stoga, očekivati da će hrvatski cyberspace uskoro zapljusnuti photoshopirane fotografije, snimke tih koncerata i govori "običnog, normalnog čovjeka" Milana koji se obraća nama, također "običnim, normalnim ljudima" (ali možemo očekivati i reakcije Bjesa prvog, Munjolle i ostalih na te govore).

Štoviše, za svaki će se grad izrađivati plakati od fotografija snimljenih baš dok Bandić gostuje, a sve to moći će se vidjeti i na digitalnim platformama, kao što su web-stranice, Flickr, Facebook, Twitter... i ostali internetski servisi. Za razliku od predsjedničke kampanje 2004. kada je internet bio smo "kozmetički" dodatak, pet godina nakon toga internet postaje ključan medij predizborne kampanje. Ključan u smislu osvajanja mlađeg, obrazovanijeg i informatički pismenijeg glasačkog tijela, na što nas upućuju rezultati niza istraživanja. Ne samo primjer Bandića, nego i svih ostalih kandidata sa svojim profilima na Facebooku i Twitteru, web-stranicama, blogovima, bannerima, Google AdSense i ostalim oglasima, pokazuje da se sada potencijalni kandidati uvelike koriste digitalnim "sredstvima" (čitaj: internetom, itd.) kako bi doprli do glasača. A zašto i ne bi kad je internet jeftin, efikasan i uglavnom propisima neopterećen medij koji, prema posljednjem istraživanju u Hrvatskoj, sve veći broj građana smatra primarnim izvorom informacija.

Ne možemo tvrditi da Milan Bandić ima bolju digitalnu strategiju od većine ostalih protukandidata. Uostalom za nju će i potrošiti četiri do pet puta više novca od Josipovića, Primorca, Kajina, Hebranga ili Pusićke. No, već sada možemo reći da naše političke kampanje nakon ovih izbora za predsjednika RH više nikada neće biti iste.

Nema sumnje da Josipovićevi tweetovi, Bandićevi videospotovi, komentari na Kajinovom profilu na Facebooku ili postovi na blogu Vesne Škare-Ožbolt mobiliziraju potencijalne glasače na načine koji su jedva usporedivi s političkim kampanjama kakve smo ikada prije imali prilike vidjeti. Tisuće i tisuće potencijalnih glasača svakodnevno se uključuju u socijalne mreže kandidata i na taj način od pasivne podrške offline dobivaju priliku da svoje kandidate podrže online u real-time akciji. U pozadini svega stoji digitalna tehnologija koja nam omogućava jedinstveno interaktivno i gotovo neposredno iskustvo u kontaktu s budućim predsjednikom/com. Umjesto velikih, grandioznih kampanja, internet nam omogućava da lansiramo puno malih kampanja. Taktika je tako važna jednako kao i strategija. To znači da ne samo da ćete se uspjeti povezati sa svojim predsjedničkim kandidatom na osoban, "jedan na jedan" način, koji je uz to i vrlo poticajan, nego imate mogućnost i da se povežete s ostalim glasačima koji misle jednako kao vi o izboru za novog predsjednika. Uostalom, najveće promjene uvijek idu od dna prema vrhu, a ne od vrha prema dnu.

Taj pristup izgradnje online zajednica (bottom up campaign), koje će vas podržati kao predsjedničkog kandidata, bio je ključni dio političke strategije Baracka Obame. U trenutku izbora Obama je imao 2,3 milijuna "prijatelja" na Facebooku, više od 100 milijuna gledanja videa na službenim i neslužbenim kanalima YouTubea, više od milijun prijatelja na MySpaceu, više od tri milijuna profila na myBarackObama.org i više od milijun followera na Twitteru. Tome treba dodati oglase na Microsoftovoj igraćoj konzoli Xbox 360 i aplikacije za iPhone, BlackBerry... Lista se nastavlja. Socijalno umrežavanje i ovi fenomeni digitalne tehnologije činili su ključnu razliku između Obame i njegovih protukandidata u zadobivanju online podrške koja se kasnije pretvorila i u offline podršku (u trenutku kada je olovkom trebalo na glasačkom listiću zaokružiti ime svog kandidata za predsjednika SAD-a). I to se dogodilo prvi put u povijesti te zbog toga i naši predsjednički kandidati slijede ili bar pokušavaju slijediti Obamin primjer.

Da mu je Obamina kampanja uzor javno je priznao Dragan Primorac, koji se hvalio kako mu u kampanji rade ljudi koji su bili angažirani i kod američkog predsjednika, ali i Nadan Vidošević, čiji je stožer cijeli vizualni identitet i glavnu Vidoševićevu poruku (Nadan = hope, nada) napravio po uzoru na Obamu, što, pak, smrdi na plagijat, ali u političkoj kampanji se očito ne biraju "dizajnerska" i "grafička" sredstva.

Demokratska priroda današnjeg digitalnog svijeta koja je sažeta u rečenici "by the people, of the people and for the people" upravo je obrnuta od prirode PR-a čiji mnogi zagovornici smatraju da će upravo PR-ovci i mašinerija PR-a izabrati budućeg hrvatskog predsjednika. Obamu su izabrali "obični ljudi" i to u stožeru Milana Bandića vrlo dobro znaju. Njegova strategija, barem koliko smo do sada vidjeli, oslanja se velikim dijelom na digitalnu tehnologiju, a niti jedan kandidat u narednom razdoblju dok traje utrka ne bi smio zanemariti svoju digitalnu strategiju, ako je suditi ne samo prema iskustvu Obame i SAD-a, nego i Sarkozyja i Francuske te drugih. Kao što je bilo nevjerojatno da jedan Afroamerikanac uđe u Bijelu kuću, tako je prije nekoliko godina bilo nevjerojatno i da jedan Hercegovac postane gradonačelnik Zagreba.

No, bez obzira na upozorenja, bit će u svakom slučaju zabavno gledati kako hrvatski predsjednički kandidati koriste alate digitalne komunikacije koji politički proces uzdižu na posve novu razinu. Yes We Can.

@stanislavbender