Toliko se dobro borimo protiv lopovluka da su rijetki oni u ovoj državi koji su ukrali više od milijuna, a da i dalje ne uživaju sve blagodati svojih nedjela na slobodi. Štoviše, mnogi od njih u proteklih su 20 godina sebi izgradili 'ugled' poduzetnih ljudi i malo tko se uopće sjeća da su krenuli s gaćama na štapu. No, zašto bi se Vlada upuštala u bespoštednu borbu protiv njih kad je puno lakše udariti po najslabijima?
Udarimo po najslabijima jer za ostalo nemamo hrabrosti
Nema sumnje da je rad na crno štetan, da nagriza ekonomiju i da se svaka normalna država mora truditi svesti ga na minimum, ali jesu li doista spremačice i dadilje početna točka od koje bi ova Vlada trebala krenuti? Vlada se takvim dilemama ne opterećuje, nego je krenula od dna, najslabijih, najmanje moćnih i egzistencijalno najugroženijih, pa možda za nekih dvadesetak godina dođu do onih koji su i doveli te ljude u situaciju da radom na crno prehranjuju djecu i ostarjele roditelje.
Tijekom ožujka najavljeno je, naime, da će kroz hitnu proceduru proći zakon koji bi dao inspektorima ovlast upada u suspektne prostore, uključujući i privatne kuće i stanove, te provjeru 'otkucanih' radnika na crno. Moći će im oduzeti novac koji su neprijavljeni zaradili te zapečatiti sve čime su taj posao obavljali.
A kako će to izgledati u praksi? Nina T. (45) radi za jedan veliki lanac trgovina, ali joj mjesečna primanja ne prelaze 3.000 kuna ni sa svim prekovremenim satima i radnim vikendima, pa je prisiljena dodatno zarađivati pospremajući tuđe stanove. Tako Nina, nakon iscrpljujućih slaganja polica, nošenja robe iz skladišta, čišćenja dućana i tko zna kakvih sve poslova na svom redovnom, prijavljenom radnom mjestu, kreće na svoj drugi posao, na kojem za tridesetak kuna po satu pere i pegla tuđe rublje, čisti ono što su neke druge, sretnije i spretnije, obitelji zaprljale.
Drž' te lopova i zaplijenite mu metle i krpe
Da je ovo uređena država Nina bi svojim poštenim i vrijednim radom zaradila dovoljno da pokrije svoje skromne troškove i pomogne starim roditeljima koji od mizerne mirovine nisu u stanju platiti struju, grijanje, lijekove i druge sitnice bez kojih ne bi mogli preživjeti. No, ovo nije normalna država i Nina (koja nije izmišljena nego stvarna osoba) se čak i ne žali, nego živi i preživljava onako kako je jedino moguće.
Da, istina je, dio vremena Nina radi na crno, ali treba li joj doista zbog čiste borbe za egzistenciju, njezinu i roditelja joj, odrezati kaznu od 3.000 do 50.000 kuna i zapečatiti metle, usisavač i krpe kako to predviđa novi zakon?! U tom su zakonu od 'stroge ruke pravde' izuzeti samo rad za vlastite potrebe, rodbinska ili susjedska pomoć, te volontiranje i rad na otklanjanju posljedica prirodnih i drugih nesreća. Sve ostale zlobni susjed može otkucati i pravednik inspektor može krenuti u veliku akciju suzbijanja rada na crno.
Draga gospodo, nema više 'dilanja' domaćih kolača oko blagdana kako biste i vlastitoj obitelji osigurali nešto na stolu, nema 'podebljavanja' penzije čuvanjem tuđe djece, nema popravljanja vodokotlića, štekera i pipa bez prijave obrta i plaćanja naknada državi, dosta je čišćenja stubišta na crno, a i krečenje pokojeg stana ne biste li djetetu kupili tenisice ili platili školski izlet možete naprosto zaboraviti. Doista nakaradno! I to ne zbog toga što bi se bilo tko pri zdravoj pameti zalagao za opstanak i poticanje sive ekonomije, koja, prema podacima Svjetske banke, iznosi oko 35 posto domaćeg BDP-a, nego zbog toga što se kao i obično krenulo problem rješavati od posljedica, jer Vlada nema hrabrosti obračunati se s uzrokom.
A što ćemo s 'uglednim' poduzetnicima?
Pa tih 35 posto nisu natukli građani koji u nemogućnosti sklapanja kraja s krajem na crno zarade 1.000 ili 2.000 kuna. Taj postotak kreiraju 'ugledni' poduzetnici koji peru lovu na sve mile i nemile načine, podmićuju i plaćaju čitava mala bogatstva knjigovodstvenim servisima za uštimavanje poslovnih knjiga. Svi oni imaju uredno registrirane djelatnosti i u njihovo se poštenje ne sumnja čak ni onda kada im imovina višestruko prelazi po uštimanim knjigama zarađeno. Inspektorima ne pada na pamet upadati im u vile i garaže, a poreznici okreću glavu u drugu stranu.
Dio njih dužan je na sve strane, ne plaćaju ni dobavljačima, ni radnicima, ni državi, ni poslovnim partnerima. No, listu najvećih dužnika Vlada i poslodavačka udruga objavit će isto kada i Registar branitelja. Velik dio njih zaslužan je i za porazni podatak da u ovoj državi oko 200 tisuća ljudi mjesečno radi puno radno vrijeme i ne uspijeva uprihoditi niti minimalac, 'mudrim' poslovnim odlukama pridonijeli su i činjenici da 70.000 građana radi, a uopće ne dobiva plaću, dok 320.000 građana niti ima posla niti ima nade da će ga naći.
Suzama natopljena preskupa dizajnerska odijela
Zato idući put kad se sastane s predstavnicima poslodavačke udruge (a u posljednja dva tjedna ugostila ih je i u HDZ-u i u Vladi) Jadranka Kosor treba preskočiti odgovore na njihove žalopojke o skupoj i nekvalificiranoj radnoj snazi te postaviti pitanje osjećaju li se, zajedno s njom, makar suodgovornima za te zastrašujuće brojke. I onda umjesto da rone suze jedni drugima na ramenima u preskupim dizajnerskim odijelima i smišljaju kako dodatno sjesti na grbaču najjadnijim i najobespravljenijim sugrađanima, neka se dosjete kako im pomoći da prestanu biti dio vojske od oko 150.000 ljudi koji preživljavaju od poslića na crno. Sve ostalo bilo bi doista sramotno.
