U zadnje vrijeme puno se pisalo i govorilo o incidentima kada su s brojnih kruzera u hrvatskom dijelu Jadrana ispuštane fekalije u more, ponekad i blizu plaža poput Zlatnog rata u Bolu na Braču. O tome koliko kruzeri pridonose ekološkim incidentima u Jadranu, za Slobodnu Dalmaciju mišljenje je iznio dr. sc. Žarko Koboević, pročelnik Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku. On se i u svojoj doktorskoj disertaciji bavio onečišćenjem mora crnim otpadnim vodama s plovila u akvatoriju Jadrana.
Za aktualna zbivanja u akvatoriju kaže da izsiskuju kvalitetno istraživanje.
'Zagađenje s kruzera je nemoguće'
"Intenzivno sam prije četiri godine čak 14 mjeseci istraživao na osam lokacija tipičnih za okupljanje plovila, od malih barki, jahti, jedrilica, megajahti, kruzera... i istraživanja su pokazala da kruzeri definitivno ne onečišćuju obalno more, dakle onaj dio mora gdje ljudi rekreativno plivaju, gdje se zadržavaju jahte, onaj najuži dio gdje se obavlja gospodarstvo. A ništa se od tada nije promijenilo ni što se tiče pravne regulative ni obrasca ponašanja naših ljudi i jahtaša", kazao je dr. sc. Koboević dodajući kako je nemoguće zagađenje s kruzera s obzirom na suvremenu opremu koju ti brodovi imaju.
On pojašnjava da kruzer ima opremu koja prerađuje fekalne vode u dvije komponente - čistu vodu i plinove koji idu u atmosferu kao ekološki plinovi.
"Ono što može izaći s kruzera je obrađena voda u kojoj se mjere određene komponente, kiselost vode, kontroliraju se bakterije i plutajuće čestice... Takva voda nakon obrade je po kriterijima čistija nego ona na plažama u kojoj se uobičajeno kupamo kada je dozvoljeno kupanje na plaži", ističe Koboević.
Osim toga, kaže, kruzeri moraju poštovati pravila MARPOL konvencije pa imaju mogućnost zadržavanja tanka i do 36 sati, dok ne počnu koristiti uređaj za preradu, a u lukama se uobičajeno zadržavaju do 12 sati. Po toj konvenciji, veliki brodovi neobrađenu fekalnu vodu mogu ispuštati tek na udaljenosti 12 nautičkih milja od obale i dalje, što je, tvrdi, dovoljno daleko da nema utjecaja na obalu.
'A gdje mala plovila prazne svoje tankove?'
S druge strane, kaže Koboević za Slobodnu Dalmaciju, brodovi u nacionalnom prijevozu - izletnički brodovi, jahte, jedrilice, brodice - ne podliježu MARPOL konvenciji, a najviše plove uz samu obalu.
"Oni najčešće nemaju uređaje za prerađivanje fekalnih voda, nemaju nikakva nadzora, a neobrađene fekalije iz tankova za prikupljanje negdje prazne. A gdje ih prazne? Pa tamo gdje navigaju. A navigaju uz kraj, a ne iza 12 nautičkih milja od obale gdje se to smije prazniti. Pitao bih koliko njih je dalo te sadržaje skupljene u tanku koncesionarima, koliko potvrda računa imaju za to, a ako nemaju - gdje su ih praznili? Jer operativna praksa bi trebala biti da prazne tankove kod koncesionara", napominje dr. sc. Koboević.
Dodaje da su naši propisi po tom pitanju vrlo općeniti i mogu se rastezljivo tumačiti jer ništa u njima nije traženo, pa je teško govoriti i o sankcijama.
"Mi nismo još te zakone ni kopirali niti nešto slično ugradili u našu regulativu, nego je sve nešto općenito, ne smije se ispumpavati, zagađivati, ali nitko ne kaže gdje se smije i pod kojim uvjetima. Stavimo se u cipele jahtaša i brodara ako nije dozvoljeno, a nije rečeno gdje se smije - a gdje onda?! Moraju i oni improvizirati", ističe.
'Manjim plovilima zavariti tankove!'
On predlaže da ispumpavanje tanka otpadnih voda u lukama bude uključeno u cijenu pristojbe pristajanja u marine i luke. Na taj bi način mnogi koristili tu uslugu.
"Lučka uprava, ili lokalna vlast na otocima i u malim mjestima, trebala bi imati svoje službe, koje bi svako nekoliko sati obilazile jahte i skupljale smeće, fekalije i ulje. Ne trebamo ništa izmišljati, nego samo kopirati od država s boljim propisima", zaključuje Koboević.
Na koncu, kao moguće rješenje nudi ideju jednog Dubrovčanina. On bi, kaže Koboević, problem ispusta fekalija u more blizu obale iz manjih plovila riješio tak da im se crni i sivi tankovi zavare, što bi im ostavilo jedinu moguću soluciju - ispumpavanje fekalija u lukama.
