Nakon što je prije tri godine u Americi krenula lavina prijava za seksualno uznemiravanje i tako sa sobom ponijela desetke moćnih muškaraca koji su godinama nesmetano zloupotrebljavali svoju moć, ovih dana sve se glasnije o tome priča i na našim prostorima.
Sve je krenulo s prijavama glumica u Srbiji, a potom se prelilo na cijelu regiju te je nastala inicijativa #nisamTražila, grupa koja broji tisuće članova i ujedinjuje sve veći broj žena koje su bile žrtve seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja. Prema procjeni pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Višnje Ljubičić, u posljednjih desetak dana evidentirano je više od 30 slučajeva spolnog uznemiravanja. Također, ovih dana je MUP pokrenuo izvide na Akademiji dramskih umjetnosti.
Nekoliko presuda godišnje
Pravobraniteljica kaže kako je posljednjih nekoliko godina uočen trend znatnog porasta broja osoba koje se pritužuju na spolno uznemiravanje, uglavnom na području rada i zapošljavanja. "Prema podacima MUP-a, porast kaznenih djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona, u odnosu na 2017. godinu iznosi više od 55%. U 2017. ih je bilo 26, u 2018. zabilježeno ih je 49, a 2019. zabilježeno je 59 slučajeva ovog kaznenog djela", rekla je Ljubičić za Večernji list.
Prema praćenju pravobraniteljice Ljubičić, s obzirom na to da u području pravosuđa nemamo preciznu i službenu statistiku, bilježi se vrlo mali broj osuđujućih presuda, svega nekoliko njih na godišnjoj razini. "Pokazalo se u praksi da naš zakonodavni okvir ne nudi dovoljnu razinu zaštite i to iz više razloga", navodi Ljubičić.
"Prvo, više zakona i propisa sadrži istu ili vrlo sličnu definiciju spolnog uznemiravanja dok su razine kažnjavanja i sankcioniranja štetnog ponašanja različite. Nadalje, u nekim zakonima nisu jasno određeni ovlašteni tužitelji, npr. u Zakonu o ravnopravnosti spolova, pa tako uglavnom izostaje učinkovito i odvraćujuće sankcioniranje počinitelja. I kao treće, možda i najvažnije, pravosudna praksa nije rodno osjetljiva, suci i sutkinje nisu dovoljno educirani za provođenje ovih postupaka pa se posljedično zakone uglavnom tumači ili doslovno, bez razumijevanja duha određenog normativnog rješenja ili bez osiguranja potrebne zaštite žrtve, pa nerijetko predmeti završe u korist počinitelja. Presporom i neizvjesnom opcijom pokazuje se i sudska zaštita putem privatne tužbe žrtve protiv poslodavca koji nije otklonio protupravno i diskriminatorno ponašanje", rekla je Ljubičić.
Pravobraniteljica smatra da su inicijative koje pružaju javnu platformu za prijavu počinitelja poput #spasime i #nisamTražila od ogromne važnosti za patrijarhalna društva. "Prvi je senzibilizacija društva za ovakvu vrst spolne diskriminacije, spolnog i rodno utemeljenog nasilja. Naime, društva i države naše regije izrazito su patrijarhalna pa su sklona umanjivati važnost ovoj vrsti spolnog nasilja. Kako u javnom prostoru tako nažalost i u prostoru pravosuđa. Skandalozne reakcije dijela javnosti upravo dokazuju tezu kako se u našim društvima patrijarhat ne predaje olako", ustvrdila je Ljubičić.
Spolno nasilje u patrijarhalnom društvu
Spolno nasilje u patrijarhalnom društvu izrazito je obojeno predrasudama i stereotipima koji umanjuju težinu nasilnog čina, zbog čega se nasilje takvom društvu vrlo često relativizira i opravdava, a nerijetko se krivnja prebacuje na samu žrtvu. Uzrok tome leži u duboko ukorijenjenoj rodnoj neravnopravnosti.
"U patrijarhalnom društvu žena je vlasništvo i objekt i muška se dominacija očituje na razne načine, od raznih lascivnih poruka do težih oblika seksualnog nasilja. Da bismo gradili nove obrasce ponašanja, potrebno je što više informacija o rodnoj ravnopravnosti, a na društvenom planu potrebno je u praksi primjenjivati sve alate i propise odnosno načine provođenja rodne ravnopravnosti u praksi", rekla je psihologinja Marijana Senjak iz Ženske sobe.
Inicijativa #spasime i pritisak koji je nastao s tom inicijativom doveli su do izmjene Kaznenog zakona 1. siječnja 2020. godine, a do tada je postojao članak koji je definirao spolni odnošaj bez pristanka, za što se predviđala kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Silovanje se definiralo kao odnos s uporabom sile ili prijetnje, a predviđena kazna bila je od jedne do 10 godina zatvora. Nakon nekoliko uznemirujućih slučajeva koji su šokirali hrvatsku javnost, inicijativa #spasime glasno je upozoravala kako žrtve obiteljskog i seksualnog nasilja nisu adekvatno zaštićene i tražile su se zakonske izmjene. U svom cilju su uspjeli, a iz Kaznenog zakona izbrisan je člana koji definira spolni odnošaj bez pristanka te je njegov činjenični opis postao stavak članka zakona kojim se definira silovanje. Također, izmjenama Kaznenog zakona, izmijenjene su kazne za silovanje te sada minimalna kazna ne iznosi jednu godinu, već tri, a maksimalna kazna i dalje je deset godina.
Prema MUP-ovoj statistici u 11 mjeseci prošle, 2020., godine prijavljeno je 147 silovanja, dok ih je u isto vrijeme 2019. godine bilo 63. MUP tumači da je do tog povećanja od 133 posto došlo upravo zbog izmjene Kaznenog zakona prije godinu dana. Prijavljenih pokušaja silovanja prošle godine u 11 mjeseci bilo je 16, a godinu prije 12. U MUP-u statistike za spolno uznemiravanje nemaju, a DORH u svojoj godišnjoj statistici iz 2019. godine nema zasebno problematiku seksualnog nasilja i spolnog uznemiravanja, stoga nema ni podataka o presudama.
'Kad žrtva prekine šutnju, tu se nasilje zaustavlja'
Seksualno uznemiravanje najčešći je oblik seksualnog nasilja. Pritom seksualno uznemiravanje ne označava nužno samo fizički dodir prilikom kojega je osoba koja mu je izložena dovedena u neugodan i ponižavajući položaj. Radi se o neželjenim seksualnim primjedbama i verbalnim prijedlozima, buljenju, neumjerenom fizičkom približavanju, davanju raznih znakova, emocionalnom proganjanju, seksualnom podmićivanju, neprikladnoj pažnji, komentiranju izgleda, spola i seksualne orijentacije, vulgarnoj gestikulaciji, zviždanju, ponudama za seksualne uloge, dodirivanju ili "hvatanju" intimnih dijelova. Seksualno uznemiravanje prisutno je svakodnevno, u radnim sredinama, na fakultetima, gdje god je moguće djelovati s pozicije određene moći prema osobi koja je u podređenom položaju. Nažalost, obično se radi o ponavljajućem ponašanju koje traje i za koje osoba koju se uznemirava ne nalazi rješenje. Seksualno je uznemiravanja upravo onaj oblik seksualnog nasilja koji sredina u kojoj se odvija najčešće tolerira i karakterizira ga kao bezopasnu šalu.
Razotkrivanje spolnog nasilja izuzetno je važno s više aspekata, što ističu i stručnjaci. "Kad žrtva prekine šutnju, tu se nasilje zaustavlja. Nadalje, žrtvama je važno da smognu snage suprotstaviti se jer se to dugo ne usuđuju ni u mislima vezane snažnim strahom, a takav izlazak iz straha pridonosi njihovu oporavku. Treći aspekt je procesuiranje", rekla je Senjak.
Zbog masovnosti najnovijih prijava stvari bi se mogle promijeniti, poručila je psihologinja Senka Sekulić Rebić. "Duboko se nadam da bi ovo moglo promijeniti stvari jer žrtve imaju momentum podrške. Opći zamah javne reakcije okolnosti čine drukčijim nego prije, iako i dalje ima patoloških i patogenih komentara. Nijedan nasilnik neće ovime dobiti poruku da to prestane raditi, ali donositelji odluka najavljuju nove zakonske izmjene koje bi tu poruku zaista mogle i prenijeti", zaključila je psihologinja.
