"A gdje ću ja raditi ako nema Đure?" - parola je kojom su danas radnici dočekali ministra Darka Horvata, koji se uvjerio da je Đuro više od tvornice. Zidovi te tvornice othranjuju generacije starih, mladih, obitelji, žena, muškaraca.
Nekada gigant, i danas Đuro proizvodi. Tenkove, oklopna vozila, vagone.
Iako rade, plaće nema, spominje se stečaj. Ministar je gledao radnike u bijesu i očaju.
"Prije tjedan dana dva sina su otišli van raditi. Jedan u Škotsku, jedan u Njemačku. Imam dvije curice još, osmi i šesti razred. Ne znaju šta bi rekle", kaže Mato Mirković, radnik Đure Đakovića.
"Supruga je profesor, znači cijela je obitelj u štrajku", kaže Ivica Hercog.
Račun je blokiran. Minus je sto milijuna kuna, no ministar obećava: "Imamo perspektivu dati plaću za listopad, tijekom sljedećeg tjedna to ćemo i učiniti. Izvor i financiranje plaće za listopad postoji i osigurano je".
No to je tek flaster na ranu, potrebno je naći strateškog partnera, dakle financijera što je posao nove uprave koja tek treba zamjeniti bivšu.
Radnici se pitaju tko će odgovarati za ovakvo stanje, a Horvat kaže: "Ja vam nisam ni policajac, niti sam pravosuđe, ja sam ministar gospodarstva i o tim stvarima odlučivatiće ona tijela koja za to imaju pravni legitimitet."
No slaba je to utjeha za branitelje i to one koji nisu otišli u mirovinu već odlučili raditi u Đuri.
"Mi smo se borili za državu. Za domovinu koja će biti bogata. I u kojoj ćemo mirno živjeti mi i naša djeca. Nažalost doživili smo da se moramo boriti za tvrtku da ne bi završili na cesti u 56 godini života", kaže Ivan Barić, predstavnik sindikata branitelja.
Stečaj, barem za sada – ministar odbacuje, ali i to će ovisiti o novoj upravi Đure Đakovića.
