Uvijek sam obožavala muškarce i njihova tijela. Osjećala bi se tako malo i nježno kada bi bila u muškom zagrljaju, kada bi prekrio moj torzo. U mojim očima, muškarci su bili jaki i čvrsti. Kao drvo. Bili su zaštitnici i odlučni. Izgledali bi odlično kada bi se istezali, a njihova bi se majica podigla...
Divila bi se njihovim mišičavim tijelima, djelovala su mi egzotično jer su bili totalna suprotnost od mene. Odrasla sam okružena ženama i muškarci su meni djelovali u isto vrijeme tako ugodno, ali i misteriozno.
To me tako privlačilo, do jednog nedavnog događaja. Jedne večeri me silovao vrlo visok i snažan muškarac. Njegovo tijelo je bilo prejako. Od tog trenutka, muškarci su za mene postali neprijateljsko oružje. Snaži bicepsi koji me mogu zagrliti više nisu privlačni, oni me samo tjeraju u bol.
Te noći sam saznala kako se bojati muškarca. Više nisam nikad vidjela silovatelja, ali njegov odraz vidim u svim drugim muškarcima. U radniku na blagajni u trgovini, kada se zagleda u mene. Ne želim zagrliti niti vlastitog oca, izbjegavam svaki muški dodir.
Borim se sa sjećanjem na tu noć. Potpuno sam svjesna da nisam kriva za što mi se dogodilo, ali kao dodatan oprez, potpuno sam pažljiva kad je muškarac pored mene. Svi su muški mi sumnjivi, kada znam da su neki sposobni napraviti takvo zlo. Borim se sa svojim starom i novom percepcijom muškaraca.
U ovom trenutku mislim da više neću nikad dodirnuti muškarca. Silovanje je kao mrlja koju ne mogu oprati, kao rana od cigarete na mojoj koži. Kada stojim pored muškarca, osjećam se manjom nego što jesam. Gledam njegove ruke, širinu njegovih ramena. Nisu svi muškarci loši, moram se podsjetiti. Istina je, znam ih nekoliko dobrih u svom životu.
U dubini duše, znam da muževnost dolazi i u drugim oblicima, kao što je ustupanje mjesta u podzemnoj, davanje jakne da ti ne bude zima i pomoć u nošenju teških stvari. Ne smijem dopustiti da 15 minuta paralizirajućeg straha od jednog muškarca uništi sve pozitivno o muškarcima..
Znam da će se moji strahovi riješiti, ali ne tako brzo. Tek sam počela procesuirati što mi se dogodilo i moji osjećaji su potpuno iracionalni. Nadam se da će s vremenom, snaga koja mi je oduzeta te večeri se vratiti i izgraditi me u još jaču osobu.
Znam da ću naučiti opet voljeti muškarce, ali još važnije, naučit ću im vjerovati bez da budem previše oprezna ili naivna. Kada to prihvatim, to će biti prvi korak u mojem oporavku i to je prvi korak koji sam spremna napraviti.
